Sveti Antun Danijel
- Životni vijek
- 1601. – 1648.
- Slavi se
- 19. listopada
Sveti Antun Danijel bio je francuski isusovac, svećenik i misionar među Wendatima u Novoj Francuskoj. Rođen je 27. svibnja 1601. u Dieppeu u Normandiji. Život je završio 4. srpnja 1648. u napadu na misiju Teanaostaye. Pripada skupini osmorice kanadskih, odnosno sjevernoameričkih mučenika.
Prije ulaska u red dvije je godine studirao filozofiju, a jednu godinu pravo. U Družbu Isusovu stupio je 1. listopada 1621. u Rouenu. Od 1623. do 1627. poučavao je mlađe razrede u tamošnjemu kolegiju. Potom je 1627. poslan u pariški Collège de Clermont na studij teologije. Kao godina njegova svećeničkog ređenja najčešće se navodi 1630., premda jedan kataloški podatak donosi 1629. Nakon ređenja predavao je u kolegiju u gradu Eu.
Godine 1632. s isusovcem Ambroiseom Davostom otplovio je u Novu Francusku. Njegov brat Charles bio je pomorski kapetan u službi francuske kompanije De Caen te je još 1629. držao francusku utvrdu na otoku Cape Breton. Antun i Davost stigli su u zaljev svete Ane na Cape Bretonu i ondje godinu dana služili francuskim doseljenicima.
U proljeće 1633. pridružili su se kapetanu Morieultu na putu prema Quebecu. Antun je u Quebec stigao 24. lipnja, dok se Davost zaustavio u Tadoussacu, trgovačkome naselju na ušću rijeke Saguenay u rijeku svetoga Lovre. Već sljedeće godine Antun je s Jeanom de Brébeufom i Davostom krenuo u Wendake, područje Wendata, koje su Francuzi nazivali Huronijom.
U susretu s Wendatima Antun je ozbiljno pristupio učenju njihova jezika. Brzo je napredovao te je na wendatski preveo Očenaš, Vjerovanje i druge molitve. Prevedene je molitve uglazbio, povezujući učenje jezika, glazbu i katehezu. Dvije je godine na području današnjega Quebeca vodio školu za domorodačke dječake. Godine 1638. vratio se u Huroniju kako bi zamijenio Brébeufa u novoj misiji.
Njegov se rad odvijao u složenome svijetu francuske kolonizacije, trgovine i savezništava među domorodačkim narodima. Antunova je neposredna zadaća bila misionarska i obrazovna: učio je jezik Wendata, prevodio temeljne molitve, poučavao djecu i pastoralno služio zajednicama u kojima je boravio.
Do srpnja 1648. ponovno se nalazio u Teanaostayeu, važnome wendatskom naselju. Dana 4. srpnja Irokezi su iznenada napali misiju dok je većina wendatskih muškaraca bila odsutna zbog trgovine u Quebecu. Antun je okupio branitelje, a prije pada palisada požurio je u kapelu, u kojoj su se nalazili žene, djeca i starci.
Okupljenima je podijelio opće odrješenje. Katekumene je krstio poškropljenjem, služeći se rupčićem umočenim u posudu s vodom. Zatim je, još odjeven u misno ruho, uzeo križ i pošao prema napadačima. Oni su na trenutak zastali, a potom pucali na njega. Njegovo su tijelo unijeli u kapelu i zapalili je. Tijekom napada mnogi su Wendati uspjeli pobjeći.
Antun Danijel bio je prvi poginuli među isusovačkim misionarima koji su djelovali kod Wendata. Njegov ga je poglavar poslije opisao kao ponizna i poslušna čovjeka, duboko povezana s Bogom, strpljiva i hrabra u teškoćama. Takvo se svjedočanstvo podudara s posljednjim činom njegova života: ostao je uz nezaštićene članove zajednice i pružio im duhovnu pomoć dok je napad već trajao.
Antun i sedmorica drugih kanadskih mučenika proglašeni su svetima 29. lipnja 1930. za pape Pija XI. Njihovo se zajedničko slavlje u Kanadi održava 26. rujna, a u općemu kalendaru 19. listopada. Antunovo ime nose župa u Kitcheneru te osnovne škole u Victoria Harbouru i Willowdaleu u Ontariju.
Njegov život povezuje učiteljski rad u Francuskoj, dug put u Novu Francusku, učenje wendatskoga jezika i godine misionarske službe. U sjećanju Crkve ostao je ponajprije kao svećenik koji je u trenutku napada izabrao ostati s ljudima povjerenima njegovoj skrbi.
