Sveti Antun Antiohijski
- Slavi se
- 9. siječnja
Sveti Antun Antiohijski bio je ranokršćanski svećenik, pustinjak i mučenik. O njegovu životu sačuvano je vrlo malo pouzdanih podataka, pa se njegov lik poznaje ponajprije iz kratke crkvene predaje koja ga povezuje s mučenicima Anastazijem, Julijanom, Celzom i Marcionilom. Ta je skupina podnijela smrt za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana početkom 4. stoljeća.
Prema predaji, Antun se odrekao uobičajena gradskog života i povukao u pustinju. Živio je u beženstvu, hranio se korijenjem i biljem te izbjegavao posjetitelje. Takav način života nije bio tek bijeg od društva. U ranome kršćanstvu pustinja je postala mjesto molitve, sabranosti i borbe protiv svega što čovjeka udaljava od Boga. Antunova želja za osamom izražavala je nastojanje da život posve usmjeri prema Bogu.
Predaja ga naziva svećenikom, ali ne donosi pojedinosti o njegovu ređenju, zajednici kojoj je služio ni okolnostima u kojima je napustio javni život. Ne zna se ni kako je iz pustinjačke osame dospio pred progonitelje. Njegovo se ime ipak sačuvalo uz imena drugih kršćana koji su odbili odreći se vjere. Njihovo se mučeništvo tradicionalno smješta u 302. godinu, u vrijeme kada su pritisci na kršćanske zajednice prethodili najžešćoj fazi Dioklecijanova progona.
U nekim se zapisima kao godina Antunova rođenja navodi 266., no taj podatak nije dovoljno čvrsto potvrđen da bi se mogao prihvatiti bez zadrške. Sigurnije je reći da je živio u drugoj polovici 3. i na početku 4. stoljeća. Jednako tako, sačuvani kratki životopis ne omogućuje podrobnu rekonstrukciju njegova puta, mjesta djelovanja ni samoga suđenja.
Upravo ta oskudnost podataka određuje način na koji ga je moguće pamtiti. Pred nama nije razrađen životopis s nizom provjerljivih događaja, nego sažet lik svećenika koji je najprije tražio Boga u tišini, a zatim vjeru potvrdio mučeništvom. Njegova osama i njegova smrt u predaji nisu dvije nepovezane epizode: pustinjački život bio je priprava za vjernost u trenutku progona.
Antun Antiohijski štuje se kao svetac iz vremena prije ustaljenih postupaka kanonizacije. Njegov se spomendan slavi 9. siječnja, zajedno s mučenicima uz koje je njegovo ime sačuvano. Iako povijesni izvori ne dopuštaju opširniji prikaz, jezgra predaje ostaje jasna: bio je svećenik koji je izabrao strog život molitve i nije napustio kršćansku vjeru ni pred smrću.
