Sveti Antonin Sorrentski
- Slavi se
- 14. veljače
Sveti Antonin Sorrentski bio je benediktinski redovnik, pustinjak i opat, zaštitnik Sorrenta i rodne Campagne. Prema predaji rodio se 555. ili 556. u Campagni u južnoj Italiji. Napustio je rodni kraj kako bi stupio među redovnike u Monte Cassinu.
Italija je u njegovo doba bila izložena langobardskim napadima. Nakon pljačke Monte Cassina redovnici su napustili samostan i krenuli prema Rimu, tražeći zaštitu pape Pelagija II. Antonin je, međutim, otišao prema Kampaniji i stigao u Castellammare di Stabia. Ondje se povezao sa svetim Katelom, odnosno San Catellom, mjesnim biskupom.
Katel je želio živjeti pustinjačkim životom pa je Antoninu privremeno povjerio brigu za gradsku Crkvu i povukao se na Monte Aureo. Antonina je također privlačila samoća. Nagovorio je Katela da se vrati biskupskoj službi, a sam se nastanio u prirodnoj spilji na planini. Katel mu se poslije ponovno pridružio, dok je samo povremeno silazio kako bi obavljao biskupske dužnosti.
Predaja govori da im se ukazao sveti Mihael i potaknuo ih da na planini sagrade kamenu crkvu, danas povezanu s nazivima Monte San Angelo i Punta San Michele. Pripovijest zatim prati Katelovu nevolju: svećenik Tibeio optužio ga je za čaranje, zbog čega je odveden i zatočen u Rimu. Novi ga je papa oslobodio, a Katel se po povratku posvetio proširenju crkve koju je s Antoninom započeo.
Stanovnici Sorrenta pozvali su Antonina da se nastani u njihovu gradu. Ondje je postao opat benediktinskoga samostana San Agrippino, naslijedivši Bonifacija. Sorrento je postao glavno središte njegova štovanja, a građani su ga tijekom stoljeća zazivali kao zaštitnika od bolesti, nasilja i opasnosti s mora.
Najpoznatija legenda pripovijeda da je iz utrobe velike morske životinje spasio dijete koje je bilo progutano. Zbog te se priče uz njegove prikaze pojavljuje kit. Uobičajeno ga se prikazuje i kao benediktinca koji drži stijeg ili gradske zidine, simbole njegove zaštite nad Sorrentom.
Predaja mu pripisuje obranu grada od mavarskih pomorskih napada, pobune Giovannija Grilla protiv španjolske vlasti, opsjednutosti, kuge i kolere. Budući da se ti događaji protežu kroz razdoblja mnogo kasnija od njegova života, oni pripadaju povijesti njegova kulta, a ne izravnoj životnoj kronici.
Stanovnici Sorrenta podigli su mu kriptu i baziliku. Njegovo je štovanje drevno i zajedničko zapadnoj i istočnoj kršćanskoj tradiciji. Spomendan mu se slavi 14. veljače.
Godina smrti nije posve sigurna. Lokalni životopis navodi 625., dio predaje 626., dok jedna starija kronološka tradicija spominje čak 830. godinu. Najrazboritije ga je smjestiti u rano srednjovjekovlje i navesti 625. ili 626. kao tradicionalnu godinu, bez predstavljanja toga podatka kao potpuno potvrđena.
Antonina Sorrentskoga treba razlikovati od brojnih svetaca istoga imena: Antonina Rimskoga, Antonina iz Pamiersa, Piacenze i Firence te Antonina Kampanijskoga. Sličnost njegova rodnoga mjesta Campagne s nazivom Kampanijski ne znači da je riječ o istome čovjeku. Sorrentski Antonin prepoznaje se po benediktinskome životu, pustinjaštvu na Monte Aureu, prijateljstvu sa svetim Katelom i opatskoj službi u Sorrentu.
