Sveti Antipa Pergamski

Sveti Antipa Pergamski bio je ranokršćanski mučenik povezan s gradom Pergamom u Maloj Aziji. U Otkrivenju se kršćanskoj zajednici u Pergamu govori o „Antipi, mome vjernom svjedoku”, koji je ondje pogubljen. Taj je biblijski spomen najstariji i najsigurniji podatak o njemu. Ne donosi pojedinosti o njegovu podrijetlu, službi, godini smrti ni načinu mučeništva.

Kasnija je kršćanska predaja Antipu iz Otkrivenja poistovjetila s pergamskim biskupom. Takvu identifikaciju bilježi Andrija Cezarejski u svojem komentaru Otkrivenja, nastalome više stoljeća nakon događaja. Prema toj predaji apostol Ivan postavio je Antipu za biskupa Pergama. Antipa je naviještao kršćansku vjeru u gradu snažno obilježenu poganskim kultovima te je zbog toga bio osuđen na smrt.

Predaje nisu složne o vremenu mučeništva. Jedna ga smješta u doba cara Nerona, koji je vladao od 54. do 68. godine, a druga u Domicijanovo doba, oko 92. godine. Nijedna se godina ne može navesti kao povijesno sigurna. Jednako je tako legendaran opis smrti prema kojemu je Antipa spaljen u mjedenome biku, žrtveniku u obliku životinje, jer je suzbio štovanje mjesnih božanstava.

Uz njegove se relikvije razvila predaja o mirisnome ili ljekovitome ulju, poznatome kao „mana svetaca”. Antipu se zazivalo i za pomoć kod zubobolje i bolesti zuba. Ti oblici pobožnosti pripadaju kasnijemu razvoju njegova kulta, a ne podatcima koje donosi novozavjetni tekst.

Spomendan svetoga Antipe slavi se 11. travnja u istočnoj i zapadnoj kršćanskoj predaji. Njegovo je štovanje drevno, ali životopis treba čitati s jasnim razlikovanjem izvora: Otkrivenje potvrđuje mučenika Antipu iz Pergama; biskupska služba, povezanost s apostolom Ivanom, godina smrti i mjedeni bik pripadaju kasnijoj predaji. Antipin trajni naslov „vjerni svjedok” zato ostaje najčvršća jezgra njegova spomena.