Sveti Antioh Sulkijski
- Slavi se
- 13. prosinca
Sveti Antioh Sulkijski ranokršćanski je mučenik čije je štovanje duboko povezano s jugozapadnom Sardinijom. Po njemu su nazvani otok i grad Sant'Antioco, a zaštitnikom se smatra grada, otoka i širega područja Sulcis. Njegov je spomendan 13. prosinca.
Pouzdani povijesni podatci o njegovu životu vrlo su oskudni. Predaja ga opisuje kao liječnika koji je djelovao za vladavine cara Hadrijana. Propovijedao je kršćansku vjeru u Kapadociji i Galaciji te mnoge ljude pridobio za kršćanstvo. Zbog toga su ga vlasti mučile i poslale u progonstvo.
Antioh je, prema sardinskoj predaji, osuđen na prisilni rad u rudnicima olova na otoku koji se tada nazivao Plumbaria, prema latinskoj riječi plumbum, olovo. Rimske su vlasti u sardinske rudnike slale ratne zarobljenike i osuđene kršćane. Otok je bio izoliran i negostoljubiv, a rad u rudniku bio je teška kazna.
Ni u progonstvu Antioh nije napustio svoju vjeru. Predaja pripovijeda da je obratio tamničara Kirijaka i na Plumbariji dao urediti malu podzemnu oratoriju. Zbog kršćanskoga djelovanja bio je osuđen na smrt. Jedna ga predaja smješta među mučenike Sardinije, dok druga tvrdi da je zajedno s Kirijakom pogubljen u Sebasti. I mjesto njegove smrti stoga ostaje nesigurno.
Velika je nesigurnost i oko vremena u kojemu je živio. Često se navodi da je umro oko 127. godine, u Hadrijanovo doba, a pojavljuje se i približna godina 110. Rimski martirologij njegovo mučeništvo smješta oko 4. stoljeća. Razlika od gotovo dvaju stoljeća ne dopušta da se ijedna od tih godina predstavi kao potvrđena činjenica. Najopreznije ga je opisati kao ranokršćanskoga mučenika nepoznate godine smrti.
Antiohova se predaja djelomice ispreplela sa životom drugoga sveca istoga imena, Antioha iz Sebaste. Taj se drugi Antioh također opisuje kao liječnik povezan s Kirijakom, ali njegov je spomendan 16. srpnja, a životopis ga naziva bratom svetoga Platona iz Ankire. Te pojedinosti ne pripadaju pouzdano Antiohu Sulkijskomu te ih ne treba spajati s njegovom biografijom.
Najčvršći trag Antiohova štovanja nalazi se upravo na Sardiniji. U glavnome mjestu otoka Sant'Antioco njemu je već u 5. stoljeću bila posvećena crkva. Njegov se grob nalazio u katakombi ispod crkve, na mjestu koje je postalo središte njegova kulta. Današnja bazilika Sant'Antioco Martire nastavlja čuvati vezu između sveca, grada i otoka koji nose njegovo ime.
Mučenička palma njegov je uobičajeni umjetnički znak. Premda se pojedinosti o liječničkoj službi, propovijedanju u Maloj Aziji, progonstvu, rudnicima i tamničaru Kirijaku oslanjaju na predaju, starina crkve i groba u Sant'Antiocu svjedoči da je njegovo štovanje na Sardiniji vrlo rano.
Antiohov spomen oblikovan je oko vjernosti sačuvane u progonstvu. U predaji se pojavljuje kao čovjek koji ni prisilnim radom i izolacijom nije bio odvojen od naviještanja vjere. Povijesna opreznost nalaže da se ne tvrdi više nego što je moguće potvrditi: bio je mučenik povezan sa Sulcisom i otokom Sant'Antioco, ondje mu se od davnine iskazuje štovanje, a njegov životni put do Sardinije ostaje sačuvan ponajprije u hagiografskoj predaji.
