Sveti Antim Rimski
- Životni vijek
- † 303.
- Slavi se
- 11. svibnja
Sveti Antim Rimski bio je kršćanski svećenik i mučenik iz doba cara Dioklecijana. Spomendan mu se slavi 11. svibnja. O njegovu se povijesnom životu zna vrlo malo, a sačuvani prikaz uglavnom pripada kasnijoj legendarnoj predaji. Prema toj predaji rođen je u Bitiniji u Maloj Aziji te je zbog kršćanske vjere bio zatočen za vladavine Dioklecijana i Maksimijana. Godina rođenja nije poznata.
Legenda Antima povezuje s Pinijanom, rimskim namjesnikom Bitinije, i njegovom suprugom Lucinom, odnosno Licinijom. Lucina je opisana kao kršćanka poznata po brizi za zatočene vjernike i kao nećakinja cara Galijena. Kada se Pinijan teško razbolio, pronašla je Antima u zatvoru. Svećenik je, prema predaji, namjesnika priveo kršćanskoj vjeri, nakon čega je Pinijan ozdravio. Iz zahvalnosti je oslobodio kršćanske zatvorenike u svojoj pokrajini i Antimu omogućio skrovište u svojoj vili na rimskoj Via Salaria.
Nastanivši se u Italiji, Antim je nastavio svećeničko djelovanje. Predaja mu pripisuje obraćenje mnogih ljudi i brojna čudesa. Među obraćenicima spominju se svećenik poganskoga boga Silvana i cijela njegova obitelj. Antim je potom optužen da je uništio Silvanov kip. Kazna je trebala biti smrt utapanjem: bacili su ga u Tiber s kamenom svezanim oko vrata. Legenda pripovijeda da ga je iz rijeke izbavio anđeo.
Nakon toga ponovno je uhvaćen. Po nalogu konzula Priska pogubljen je odrubljivanjem glave, prema predaji 303. godine u Rimu. Pokopan je u oratoriju u kojem je običavao moliti. Budući da su pojedinosti njegova suđenja, čudesnoga izbavljenja i pogubljenja sačuvane u legendarnome životopisu, ne mogu se prikazivati jednako sigurno kao postojanje njegova staroga štovanja.
Antimova grobnica u Montemaggioreu postala je mjestom hodočašća i štovanja. Predaja dalje govori da je njegovo tijelo u doba Karla Velikoga preneseno u Toskanu, u blizinu Montalcina, gdje se nalazi opatija svetoga Antima. U 17. stoljeću jedan je bollandistički povjesničar pretpostavio da je papa Hadrijan I. Karlu Velikome predao relikvije svetoga Antima i svetoga Sebastijana te da ih je car potom darovao opatiji pri njezinu osnutku. Ta pretpostavka nije potvrđena.
Antima Rimskoga valja razlikovati od svetoga Antima Nikomedijskoga. Nikomedijski Antim bio je biskup i mučenik, a spomendan mu je 27. travnja. Rimski Antim u predaji je svećenik povezan s Via Salarijom i Rimom te se slavi 11. svibnja. Sličnost imena, veza s Bitinijom i vrijeme Dioklecijanova progona lako mogu dovesti do zamjene tih dviju osoba.
U Antimovu se spomenu stoga susreću dva sloja. Prvi je staro štovanje svećenika i mučenika, sa spomendanom 11. svibnja. Drugi čine pripovijesti o Pinijanu, izbavljenju iz Tibera i prijenosu relikvija, koje treba čitati kao predaju, a ne kao potpuno provjerenu povijesnu biografiju. Upravo to razlikovanje omogućuje da se sačuva smisao njegova mučeničkoga spomena bez pretvaranja legende u sigurnu kroniku.
