Sveti Anter, papa
- Životni vijek
- † 0236.
- Slavi se
- 3. siječnja
Sveti Anter bio je rimski biskup tijekom nešto više od šest tjedana, od 21. studenoga 235. do smrti 3. siječnja 236. Naslijedio je papu Pontijana, koji je zajedno s Hipolitom bio prognan iz Rima na Sardiniju. Anterova vrlo kratka služba odvijala se za vladavine cara Maksimina Tračanina, u nesigurnome razdoblju za rimsku kršćansku zajednicu.
Prema predaji, Anter je bio Romulov sin i rođen je u Petiliji Policastro u Kalabriji. Smatra se da je bio grčkoga podrijetla. Njegovo je ime sačuvano u latinskome obliku Anterus i grčkome obliku Antheros, a katkad se pretpostavlja da bi moglo upućivati na čovjeka koji je prije bio rob pa stekao slobodu. Ta pretpostavka nije čvrsto potvrđena, a nepoznata je i godina njegova rođenja.
O Anterovu upravljanju Rimskom Crkvom sačuvano je malo podataka. Navodi se da je zaredio jednoga biskupa za grad Fondi. Predaja mu također pripisuje nastojanje da se pomnije istražuju i prikupljaju izvještaji o mučenicima. Takve su spise čuvali crkveni bilježnici, čije je imenovanje predaja povezivala još s papom Klementom I. Budući da je Anterov pontifikat trajao kratko, nije moguće pouzdano opisati opseg tih pothvata ni njihov neposredni učinak.
Ni okolnosti njegove smrti nisu posve razjašnjene. Dio učenjaka držao ga je mučenikom upravo zbog njegova zanimanja za spise o mučenicima. Drugi smatraju vjerojatnijim da je umro bez nasilne smrti, premda u vrijeme progona cara Maksimina Tračanina. Stoga mučeništvo ne treba prikazivati kao nesporno utvrđenu povijesnu činjenicu.
Anter je pokopan u papinskoj kripti Kalistovih katakomba uz Apijevu cestu u Rimu. Arheolog Giovanni Battista de Rossi pronašao je 1854. mjesto njegova groba i ulomke grčkoga nadgrobnog natpisa na uskoj kamenoj ploči koja ga je zatvarala. Od natpisa se mogla pročitati grčka riječ za biskupa. Taj nalaz povezuje Antera s najstarijim papinskim ukopima u katakombama i potvrđuje mjesto njegova počinka.
Njegovi su posmrtni ostatci poslije preneseni u crkvu svetoga Silvestra na Martovu polju. Ondje su pronađeni 17. studenoga 1595., tijekom obnove crkve koju je poduzeo papa Klement VIII. Anter je naveden među svetima, a spomendan mu je 3. siječnja. U Ruskoj pravoslavnoj Crkvi spominje se 18. kolovoza.
O životu svetoga Antera zna se malo, ali nekoliko čvrstih točaka ostaje prepoznatljivo: naslijedio je prognanoga papu Pontijana, rimski je biskup bio od studenoga 235. do siječnja 236., pokopan je u Kalistovim katakombama i od davnine se štuje kao svetac. Predaje o njegovu podrijetlu, nekadašnjemu ropskom položaju i mučeničkoj smrti valja čitati oprezno, kao podatke čija povijesna sigurnost nije jednaka sigurnosti njegove službe, smrti i ukopa.
