Sveti Antelm iz Belleya

Sveti Antelm iz Belleya bio je kartuzijanac, prior Velike kartuzije i biskup Belleya. Rođen je, prema najčešće navođenoj godini, 1107. u blizini Chambéryja, na području današnje Francuske. Pojedini podatci donose 1105., pa točnu godinu njegova rođenja treba prihvatiti s oprezom.

U mladosti je primio crkvenu nadarbinu na području Belleya. Kada mu je bilo približno trideset godina, odrekao se toga položaja i ušao u kartuziju Portes. Odluka je značila prijelaz iz položaja koji mu je osiguravao prihode u zahtjevan redovnički život. Samo dvije godine nakon ulaska u red postavljen je za priora Velike kartuzije, matične kuće kartuzijanskoga reda.

Velika kartuzija tada je nedavno bila teško oštećena. Antelm se pokazao sposobnim upraviteljem: obnovio je i unaprijedio samostanske zgrade, dao podignuti obrambeni zid i izgraditi akvedukt. Za njegova se vodstva zajednica brojčano povećala i učvrstila u redovničkoj revnosti. Njegova se služba nije ograničila na gradnju. Radio je na ujednačavanju redovničkih pravila i na tješnjem povezivanju drugih kartuzijanskih kuća s maticom. Pravila su preoblikovana i tako da žene mogu prihvatiti kartuzijanski život u vlastitim kućama.

Među redovnicima pod njegovim vodstvom bio je i Hugo od Lincolna, koji je Antelmu iskazivao veliku naklonost. Antelm je priorom ostao gotovo neprekidno dvadeset i četiri godine. Iznimka je bilo nekoliko godina koje je proveo kao pustinjak. Godine 1152. vratio se u Veliku kartuziju i ponovno se uključio u život zajednice.

U crkvenome sukobu svojega doba stao je uz papu Aleksandra III. protiv protupape Viktora IV. Aleksandar III. imenovao ga je 1163. biskupom Belleya. Pojedini podatci navode biskupsko posvećenje 1173., no odnos te godine prema imenovanju iz 1163. nije razjašnjen.

Kao biskup radio je na obnovi klera i uređenju poslova biskupije. Predaja ga opisuje kao neustrašiva i beskompromisna čovjeka. Najizrazitiji primjer takva držanja vezan je uz grofa Humberta od Mauriennea. Antelm ga je 1175. izopćio jer je grof zarobio jednoga svećenika, a drugi je svećenik ubijen dok ga je pokušavao osloboditi. Humbert se obratio papi Aleksandru III., koji je izopćenje poništio. Antelm je smatrao da se grof nije pokajao te se u znak prosvjeda povukao iz biskupije.

Antelmu se pripisuje i mirotvorna zadaća povezana sa sukobom engleskoga kralja Henrika II. i Thomasa Becketa. Papa Aleksandar namjeravao ga je poslati u Englesku, ali Antelm zbog zdravlja nije mogao krenuti na put. Kronologija te predaje nije jasna jer je Thomas Becket umro 1170., prije Antelmova sukoba s Humbertom iz 1175.

Antelm se vratio u Belley. U posljednjemu razdoblju života pomagao je u skrbi za siromašne i oboljele od gube na području biskupije. Tako se njegovo djelovanje, nakon upravljanja redom i sukoba oko crkvene stege, ponovno očitovalo u neposrednoj brizi za potrebite.

Umro je u Belleyu 26. lipnja 1178. Prema predaji, na samrtnoj je postelji primio grofa Humberta i priznao da se grof tada doista pokajao za ranija djela. Taj završetak njihova sukoba u životopisu povezuje Antelmovu strogost s prihvaćanjem iskrenoga pokajanja.

Antelm se štuje kao svetac, a spomendan mu je 26. lipnja. Njegove su relikvije pohranjene u Belleyu. Kao godina kanonizacije navodi se 1368., za pape Urbana V., ali postoji i podatak o 1607. i papi Pavlu V. Budući da kartuzijanci njegov spomendan slave od 1607., moguće je da su kanonizacija i proširenje redovničkoga štovanja poslije zamijenjeni. Status sveca nije sporan, ali pojedinosti formalnoga priznanja ostaju nesigurne.

U umjetnosti se Antelm prikazuje sa svjetiljkom koju pali božanska ruka. Njegov je povijesni trag ipak najjasnije vezan uz tri službe: obnovio je teško oštećenu Veliku kartuziju, povezao kartuzijanske kuće i uredio njihov život te kao biskup Belleya nastojao obnoviti kler i skrbiti se za siromašne i bolesne.