Sveti Ansovin iz Camerina
- Slavi se
- 13. ožujka
Sveti Ansovin, poznat i pod latinskim imenom Ansovinus te talijanskim oblikom Ansovino, bio je svećenik, pustinjak i biskup Camerina u današnjoj talijanskoj pokrajini Marche. Živio je u ranome srednjem vijeku, ali sačuvani podatci ne daju pouzdanu i neprekinutu kronologiju njegova života. Predaja ga pamti kao pastira osjetljiva na siromašne, mirotvorca među sukobljenim gradskim skupinama i zaštitnika poljoprivrednika i vrtlara. Njegov se spomendan slavi 13. ožujka.
Ansovinovo djetinjstvo i obitelj nisu poznati. Izvori ga smještaju u 8. ili 9. stoljeće i navode da se školovao u katedralnoj školi u Paviji. Takve su škole u ranome srednjem vijeku pripremale buduće klerike za crkvenu službu. Nakon ređenja za svećenika nije odmah krenuo putem javne časti. Povukao se u osamu kod Castel Raimonda, u okolici Camerina, gdje je živio kao pustinjak.
Upravo je to razdoblje postalo važno za kasniju sliku o Ansovinu. U njemu se nisu odvajale molitva i briga za ljude koji žive od zemlje. Predaja govori o gladi tijekom koje je iz mjesne žitnice hranio mnoštvo, a zaliha žita nije se smanjivala. Taj se događaj ne može povijesno provjeriti, ali jasno pokazuje kako ga je zajednica zapamtila: kao čovjeka koji dobra zemlje nije zadržavao za sebe, nego ih je stavljao u službu gladnih.
Prije izbora za biskupa Camerina Ansovin je, prema sačuvanom životopisu, služio kao ispovjednik cara Luja II. Uz taj je izbor vezana osobita predaja. Navodno nije htio prihvatiti biskupsku službu dok nije dobio jamstvo da stanovnici njegove biskupije neće biti prisilno novačeni u carsku vojsku. U doba kada su biskupi imali i znatne javne obveze, takav zahtjev predstavljao bi odlučnu zaštitu mjesnoga stanovništva.
Kronologija ovoga dijela života ipak je nejasna. Isti izvor povezuje Ansovina s carem Lujem II., papom Lavom IV. i rimskim saborom 861., ali istodobno navodi da je umro 816. Kataloška predaja daje drugu godinu smrti, 840., koja također prethodi nekim od tih događaja. Zbog toga se pojedinosti o carskom dvoru, biskupskom posvećenju i boravku u Rimu ne mogu složiti u sigurnu vremensku cjelinu. Pouzdano se može reći da ga predaja poznaje kao biskupa Camerina; pojedine datume treba ostaviti otvorenima.
Kao biskup Ansovin je bio poznat po velikodušnosti prema siromašnima. Pripisuje mu se i smirivanje različitih frakcija koje su dijelile grad. Te dvije crte njegova služenja pripadaju istoj pastoralnoj slici: nastojao je ublažiti i materijalnu oskudicu i sukobe koji su razarali zajednicu. Zato ga mjesno sjećanje nije sačuvalo samo kao nositelja crkvene službe, nego kao biskupa koji je autoritet upotrebljavao radi zaštite drugih.
Godina Ansovinove smrti nije pouzdano utvrđena. U lokalnom se korpusu pojavljuju 816. i 840., ali obje godine teško je uskladiti sa svim događajima koji mu se pripisuju. Najpoštenije ga je stoga smjestiti u 9. stoljeće bez tvrdnje o točnoj godini smrti.
Njegovo se štovanje ukorijenilo u Camerinu i okolici mnogo prije suvremenih postupaka kanonizacije. Relikvije mu se čuvaju u monumentalnom sarkofagu podignutom oko 1390. u katedrali u Camerinu, gdje se nalazi i srednjovjekovni mramorni luk povezan s njegovim imenom. Njemu su posvećene i seoske crkve u Avacelliju, Casenoveu, Bevagni i Monsammartinu, a u Rimu mu je zajedno sa svetim Venancijem posvećena crkva Santi Venanzio e Ansovino.
Naslov zaštitnika poljoprivrednika i vrtlara izrastao je iz predaje o žitu podijeljenom gladnima. U prikazima ga zato mogu pratiti plodovi, vrtni proizvodi ili žitnica. Ti znakovi ne govore samo o zazivu za dobru žetvu. Podsjećaju i na odgovornost da se urod pretvori u kruh za one kojima je potreban.
Spomendan svetoga Ansovina iz Camerina slavi se 13. ožujka. Njegova povijesna kronologija ostaje nepotpuna, ali je temelj mjesne predaje jasan: pustinjačka sabranost vodila ga je prema služenju, biskupska vlast prema zaštiti ljudi, a obilje prema dijeljenju sa siromašnima.
