Sveti Ansfried Utrechtski

Sveti Ansfried (ili Ansfrid ili Ansfridus) iz Utrechta, ponekad nazivan Ansfried Mlađi (umro 3. svibnja 1010. u blizini Leusdena), bio je grof Huya i nositelj mača cara Otona I., cara Svetoga Rimskog Carstva. Godine 995. postao je utrechtskim biskupom. Čini se da je bio sin ili unuk Lamberta, plemića iz Maasgaua, područja na kojemu je kasnije utemeljio opatiju Thorn. Čini se također da je bio u rodbinskoj vezi s raznim važnim suvremenicima, među njima i s ottonskom kraljevskom obitelji.

Život

Ansfried je nosio isto ime kao njegov stric po ocu (patruus), Ansfried Stariji, grof koji je navodno držao petnaest grofovija. Mladi Ansfried učio je svjetovne i kleričke predmete kod drugoga strica po ocu, Roberta, nadbiskupa Triera, a zatim pohađao katedralnu školu u Kölnu.

Godine 961. Oton I. primio je Ansfrieda u osobnu službu i postavio ga za nositelja mača. Kada je Oton sljedeće godine bio u Rimu radi krunidbe za cara Svetoga Rimskog Carstva, naredio je Ansfriedu da mu, kao mjeru opreza, bude nadohvat s mačem u slučaju nepredviđenih događaja. Karl Leyser to opisuje kao vrijednu lekciju praktičnosti.

Zbog svoje kršćanske predanosti bio je vrlo cijenjen i važan vitez u carevu krugu, s bogatim posjedima uz Meuse, u Brabantu i Gelderlandu. Moguće je da je neke ili sve svoje grofovije naslijedio od strica istoga imena. Kao grof bio je vrlo uspješan u suzbijanju gusarstva i oružane pljačke. Godine 985. Oton III. dao je Ansfriedu pravo kovanja novca u Medembliku, na sjever–jug plovnom putu kroz Vlie, kao i prihode od pristojbi i ubiranja poreza.

Bio je oženjen Heresuint ili Hilsondis. Imali su jedno dijete, Benedictu. Na ženinu je imanju u Thornu utemeljio romaničku opatijsku crkvu pod zaštitom svetoga Mihaela. Sama je opatija imala dvostruki klaustar za muškarce i žene. Ansfried ju je zamislio kao mjesto povlačenja za sebe i obitelj nakon napuštanja javne službe. Pod njegovom upravom opatija i zemljište, površine oko 1,5 četvornih kilometara, bili su reichsunmittel, podložni samo caru. Hereswitha je trebala biti prva opatice, ali je umrla na putu; naslijedila ju je Benedicta.

Nakon ženine smrti Ansfried je želio postati redovnikom. Međutim, 995. car Oton III. i biskup Notker iz Liègea nagovorili su nevoljkog Ansfrieda da preuzme tada upražnjenu utrechtsku biskupsku stolicu. Ansfried se usprotivio tvrdeći da je kao vitez nosio oružje i da stoga nije dostojan te službe, ali car je ustrajao. Ostarjeli grof položio je mač na oltar svete Marije u Aachenu te je u istom obredu zaređen za svećenika i posvećen za osamnaestoga utrechtskog biskupa. Biskup Ansfried nikada nije preuzeo zapovjedništvo u kraljevskoj vojsci, za razliku od Notgera i kölnskog biskupa.

Godine 1006. biskup Ansfried utemeljio je opatiju Heiligenberg, također pod zaštitom svetoga Mihaela. Pred kraj života sve je više slabio zbog posta te se ondje povukao kao redovnik i brinuo se za bolesne, premda je i sam bio gotovo slijep.

Nakon njegove smrti stanovnici Heiligenberga prisvojili su njegovo tijelo, dok su Utrechćani gasili požar koji s tim nije bio slučajno povezan. Opatica iz Thorna posredovala je i Ansfried je pokopan u katedrali svetoga Martina u Utrechtu.

Štovanje

Njegov se blagdan slavio 3. svibnja, ali je kasnije premješten na 11. svibnja.

Pokroviteljstvo

Sveti Ansfried zaštitnik je Amersfoorta.

Ikonografija

Ansfried se prikazuje kako drži malu crkvenu zgradu (kao utemeljitelj); kao vitez s oružjem pred nogama, jer se odrekao viteštva; s biskupskom mitrom i štapom; ili kao benediktinski redovnik. Na vitrajima katedrale svetoga Ivana u Den Boschu, koji prikazuju sedam sakramenata, sakrament svetoga reda prikazuje svetoga Ansfrieda.