Sveti Ansanus
- Slavi se
- 1. prosinca
Sveti Ansanus, zvan Krstitelj i Apostol Siene, drevni je rimski mučenik i zaštitnik Siene. O njegovu životu nema mnogo sigurnih povijesnih podataka. Predaja ga smješta u vrijeme cara Dioklecijana te navodi da je rođen oko 285. i pogubljen oko 304.
Prema legendi potjecao je iz plemićke rimske obitelji Anicija. Kao dijete tajno ga je krstila dojilja Maksima, koja ga je odgajala u kršćanskoj vjeri. Maksima Rimska štuje se kao zasebna svetica i mučenica; nije drugo ime za Ansanusa.
Kada je imao devetnaest godina, Ansanus je za Dioklecijanova progona javno ispovjedio vjeru. Predaja kaže da je propovijedao u Bagnoregiu, tadašnjoj Bagnorei. Uz njegovo zatočenje povezuje se crkva Santa Maria delle Carceri, navodno podignuta nad tamnicom u kojoj je bio zatvoren.
Ansanus i Maksima navodno su bili bičevani. Maksima je umrla od zadobivenih ozljeda, dok je Ansanus preživio. Legenda zatim pripovijeda da je bačen u kotao kipućega ulja, ali ni to mu nije oduzelo život. Kao zarobljenik odveden je u Sienu, gdje je nastavio propovijedati i krštavati. Zbog toga je dobio naslov Krstitelja i Apostola Siene.
Druga inačica predaje govori da ga je vlastima prijavio vlastiti otac. Ansanus je ipak pobjegao te propovijedao u Bagnorei i Sieni. Dvije inačice ne mogu se potpuno uskladiti, pa ih treba razumjeti kao različite oblike iste hagiografske predaje, a ne kao pouzdanu kronologiju.
U Sieni je, prema predaji, po nalogu cara Dioklecijana pogubljen odrubljivanjem glave. Njegovo se ime snažno povezalo s početkom kršćanstva u gradu, premda se pojedinosti o obraćenjima i mučenju ne mogu povijesno potvrditi.
Siena ga stoljećima štuje kao jednoga od svojih zaštitnika. U umjetnosti se prikazuje kao mladi mučenik s palmom, krsnom posudom, barjakom sa sijenskim grbom ili grozdom datulja. Pojavljuje se i na Ducciovoj Maestà, znamenitom djelu sijenske umjetnosti s početka 14. stoljeća.
Ansanus se u Rimskom martirologiju spominje 1. prosinca. Njegov kult potječe iz vremena prije suvremenih postupaka kanonizacije. Ono što je u njegovu životopisu povijesno skromno nadoknađuje snažna i trajna sijenska predaja: grad ga pamti kao mladoga laika koji je javno ispovjedio vjeru, krštavao nove kršćane i prihvatio mučeništvo.
