Sveti Angilbert iz Centule
- Životni vijek
- † 814.
- Slavi se
- 18. veljače
Sveti Angilbert bio je franački plemić, diplomat, pjesnik i opat Centule, današnjega Saint-Riquiera u Pikardiji. Rodio se vjerojatno oko 760., premda se pojavljuje i procjena oko 740. Umro je 18. veljače 814., na dan kada se slavi njegov spomendan.
Odrastao je u krugu dvora Karla Velikoga i školovao se u dvorskoj školi u Aachenu. Bio je učenik i prijatelj učenjaka Alkuina, jednoga od glavnih nositelja karolinške kulturne obnove. Kada je Karlov sin Pipin postao kraljem Langobarda, Angilbert je otišao s njim u Italiju kao visoki dvorski službenik i savjetnik.
Karlo Veliki povjeravao mu je diplomatske zadaće. U Rim je odlazio 792., 794. i 796., a papi Hadrijanu I. prenio je odluke Franačke sinode u Frankfurtu o ikonoklazmu. Pratio je Karla na putu u Rim 800. i bio svjedok njegove oporuke 811. Dvorska blizina nije mu donosila samo časti, nego i odgovornost u osjetljivim crkvenim i političkim pitanjima.
Angilbertov odnos s Bertom, kćeri Karla Velikoga, nije posve jasan. Jedna predaja govori o braku, druga o vezi bez formalne ženidbe. Imali su djecu, među njima Nitharda, poslije poznatoga povjesničara. Zato Angilberta ne treba bez ograde prikazivati ni kao uredno oženjena čovjeka ni kao osobu bez obiteljskih veza.
Oko 790. povukao se u opatiju Centulu, posvećenu svetom Rikaru. Opatom je postao 794. U doba kada su samostanima katkad upravljali laički opati radi prihoda, Angilbert se istaknuo obnovom zajednice. Obnovio je samostanske zgrade, pribavio knjižnicu od približno dvjesto svezaka i osnovao školu za mjesne dječake. Karlo Veliki proslavio je Uskrs 800. u obnovljenoj opatiji.
Angilbert je pisao latinske pjesme i na dvoru nosio nadimak „Homer”. Sačuvani stihovi pokazuju čovjeka dobro upoznata s Vergilijem, Ovidijem, Lukanom i Venancijem Fortunatom. Pripisuje mu se ulomak epa o životu na carskom dvoru i susretu Karla Velikoga s papom Lavom III., kao i pjesma o obraćenju Sasa. U kraćim pjesmama pojavljuju se dvorski događaji, Pipinovi vojni pohodi i prizori obiteljskoga života.
Umro je 18. veljače 814. i stoljećima je čašćen u opatiji i okolici. Njegov kult potječe iz vremena prije kasnijega formalnog postupka kanonizacije. Tvrdnja da ga je 1100. kanonizirao papa Urban II. nije dovoljno potvrđena, pa je sigurnije govoriti o drevnom mjesnom štovanju.
Angilbertov život spaja dvor i samostan, diplomaciju i književnost. Sposobnosti stečene u carskom krugu nije ostavio iza sebe kada je došao u Centulu: upotrijebio ih je za obnovu opatije, knjižnice i škole. Njegov spomen pripada i povijesti svetosti i povijesti karolinške kulture.
