Sveti Andronik, Prob i Tarah, mučenici

Sveti Andronik, Prob i Tarah bili su ranokršćanski mučenici povezani s Dioklecijanovim progonom početkom 4. stoljeća. Njihova ih predaja smješta u Kilikiju, gdje su ispitivani i mučeni u Tarsu, Mopsuestiji i Anazarbu. Njihova su imena od početka povezana u zajedničkom spomenu.

Andronik je prema predaji bio patricij iz ugledne obitelji u Efezu. Prob je bio pučanin iz Side u Pamfiliji. Tarah, rođen oko 239., potjecao je iz Klaudiopolisa u Isauriji i prije uhićenja služio u rimskoj vojsci. Godinu njegova rođenja ne treba pripisivati Androniku ili Probu, za koje datumi rođenja nisu poznati.

Trojica su izvedena pred namjesnika Numerijana Maksima. Njihova Djela opisuju tri niza ispitivanja u različitim kilikijskim gradovima. Od njih se tražilo da žrtvuju rimskim bogovima i tako pokažu poslušnost carskoj vlasti. Odbili su se odreći kršćanske vjere, unatoč prijetnjama i mučenju.

Predaja podrobno opisuje njihove muke. Tarah je navodno pretučen kamenjem, a maronitska predaja dodaje da su mu odrezane uši. Probu su bičevali tijelo, palili stopala i ranjavali ga užarenim metalom. Andronik je također bio teško rezan i mučen. Te slikovite pojedinosti potječu iz kasnijih prijepisa Djela i njihovu povijesnu točnost nije moguće potvrditi.

Na kraju su osuđeni da budu bačeni divljim zvijerima u amfiteatru. Kada ih životinje, prema pripovijesti, nisu napale, pogubljeni su mačem oko 304. godine. Predaja nije jedinstvena u opisu posljednjega trenutka: spominje odrubljivanje glave, ubadanje ili sasijecanje. Sigurna jezgra zajedničkoga štovanja jest njihovo mučeništvo u Kilikiji.

Marcijan, Feliks i Ver navodno su svjedočili pogubljenju. Preuzeli su tijela mučenika, pokopali ih i čuvali njihov grob. Željeli su da nakon smrti budu položeni u istu grobnicu. Taj završetak Djela objašnjava kako se sjećanje na trojicu mučenika povezalo s određenim mjestom i zajednicom koja je čuvala njihovo štovanje.

Povjesničari su različito ocjenjivali vrijednost Djela. Thierry Ruinart smatrao je jedan izvještaj vjerodostojnim, dok su Adolf Harnack i Hippolyte Delehaye bili znatno oprezniji. Delehaye je pripovijest svrstao među hagiografske povijesne romane. Zato kult trojice mučenika treba razlikovati od sigurnosti svake pojedinosti u njihovu životopisu.

Tarah ima i posebno mjesto u maronitskoj tradiciji. Ondje se naziva Mar Edna. Sirijska riječ edna znači uho, pa se ime povezuje s predajom o odsijecanju njegovih ušiju. U Libanonu mu je posvećen samostan u Aqouri i crkva u Ainu Akrineu, a zaziva ga se za bolesti uha.

Andronika iz ove skupine ne treba miješati s Andronikom iz Antiohije, oženjenim pustinjakom i srebrnarom, niti s novozavjetnim Andronikom koji se spominje u Poslanici Rimljanima. Proba treba razlikovati od drugih svetaca istoga imena. Trojica kilikijskih mučenika časte se zajedno 11. listopada, dok ih grčka pravoslavna tradicija slavi 12. listopada.