Sveti Andrija Wouters
- Životni vijek
- 1542. – 1572.
- Slavi se
- 9. srpnja
Sveti Andrija Wouters, nizozemski Andries Wouters, bio je katolički svećenik i jedan od devetnaestorice gorkumskih mučenika. Rođen je 1542., a služio je kao župnik u Heinenoordu u pokrajini Hoeksche Waard. Njegov život nije bio uzoran: bio je poznat po vezama sa ženama i imao je djecu. Ipak, kada je od njega zatraženo da se odrekne vjere, odbio je i podnio smrt.
Njegovo mučeništvo dogodilo se tijekom Nizozemskoga ustanka protiv španjolske vlasti. Politički sukob bio je povezan s dubokim vjerskim podjelama. Kalvinistički pobunjenici borili su se protiv španjolske krune i Katoličke Crkve, a svećenici i redovnici postali su osobito izloženi nasilju.
U lipnju 1572. pobunjenici su zauzeli Gorkum, današnji Gorinchem. Uhitili su devet franjevaca, dvojicu franjevačke braće laika, župnika i njegova pomoćnika. Njima su se pridružila još dvojica već zatočenih klerika. Četvorica drugih, među kojima je bio Wouters, naknadno su dovedena skupini, pa je broj zatvorenika narastao na devetnaest.
Zatvorenici nisu pripadali samo jednoj redovničkoj zajednici. Među njima su bili franjevci, svjetovni svećenici, premonstratenac, dominikanac i augustinac. Povezalo ih je isto zatočeništvo i zahtjev da zaniječu temeljna katolička uvjerenja. Od 26. lipnja do 6. srpnja držani su u Gorkumu, gdje su bili izloženi poniženju i zlostavljanju.
Potom su prevezeni u Brielle, kamo su stigli 8. srpnja. Od njih se tražilo da se odreknu vjere u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji i papinsku vrhovnu vlast. Odbili su. Pismo Vilima Šutljivoga, kojim je zapovjedio da se svećenike i redovnike ne zlostavlja, nije ih zaštitilo. Mjesni zapovjednici zanemarili su njegovu naredbu.
Woutersov položaj bio je osobito upečatljiv upravo zato što nije mogao isticati besprijekornu prošlost. Njegovi su grijesi bili poznati i njemu i drugima. Pred smrću nije ih nijekao niti se pokušao prikazati boljim nego što je bio. Predaja mu pripisuje riječi: »Oduvijek sam bio bludnik; heretik nikada nisam bio.« Njima je priznao vlastitu moralnu krivnju, ali odbio vjeru zamijeniti poricanjem samo da bi spasio život.
Devetnaestorica su tijekom noći s 8. na 9. srpnja 1572. odvedena u napušteno spremište treseta kraj samostana u Brielleu. Ondje su obješena o krovne grede. Wouters je imao oko trideset godina. Njegova smrt nije pretvorila njegove ranije prijestupe u vrline, ali je pokazala da čovjekova slabost ne isključuje mogućnost konačne vjernosti.
Gorkumski mučenici ubrzo su postali predmetom štovanja. Brielle je bilo odredište hodočašća i procesija, a relikvije su poslije prenesene u crkvu svetoga Nikole u Bruxellesu. Njihovu su zagovoru pripisivana ozdravljenja, osobito ljudi koji su bolovali od kila.
Papa Klement X. proglasio je Woutersa i njegove drugove blaženima 14. studenoga 1675. Papa Pio IX. proglasio ih je svetima 29. lipnja 1867., na blagdan svetih Petra i Pavla. Kanonizacija je održana u sklopu obilježavanja 1800. obljetnice mučeništva dvojice apostola.
Andrija Wouters u skupini gorkumskih mučenika svjedoči da mučeništvo nije nagrada za čovjeka koji nikada nije pao. Njegov se život ne može svesti ni na sablažnjivu prošlost ni na jednu glasovitu rečenicu. Bio je svećenik koji je teško povrijedio zahtjeve svojega poziva, ali je u odlučnom trenutku prihvatio smrt umjesto odricanja od vjere. Njegov spomendan s gorkumskim mučenicima slavi se 9. srpnja.
