Sveti Andrija Tuong

Sveti Andrija Tuong bio je vijetnamski seljak, laik i mučenik. Živio je od rada na zemlji i nije pripadao svećeništvu ni redovništvu. Umro je 1862. u Vijetnamu, pogubljen odsijecanjem glave za vladavine cara Tự Đứca.

Njegovo vijetnamsko kršćansko ime zapisuje se kao Anrê Tường. Anrê odgovara hrvatskom imenu Andrija, dok se prezime izvan vijetnamskoga jezika često prenosi bez dijakritičkih znakova kao Tuong. U pojedinim zapisima pojavljuje se i poljski oblik Andrzej, ali on nije prikladan za hrvatski naslov.

Andrija je cijeli život ostao laik. Njegova svakodnevica bila je vezana uz zemlju, obiteljsku i seosku zajednicu te obične radne obveze. Upravo je u takvu životu sazrela njegova vjernost Kristu. Nije ostao zapamćen po crkvenoj službi ili pisanom djelu, nego po odluci da se vjere ne odrekne ni kada je ta odluka vodila u smrt.

O njegovu rođenju, obitelji i tijeku progona nema pouzdanih pojedinosti u raspoloživoj građi. Poznato je da je 1862. pogubljen odrubljivanjem glave. Njegovo je stradanje povezano s progonom kršćana za cara Tự Đứca, zbog čega ga Crkva časti kao mučenika.

Isto ili slično prezime nose i drugi vijetnamski mučenici. Andriju ne treba poistovjetiti sa svetim Vinh Sơnom Tườngom, koji je također umro 1862., ni s drugim svecima imena Anrê. Puno ime, laički stalež i pripadnost skupini vijetnamskih mučenika određuju njegov zaseban identitet.

Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 1951. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 1988. u skupini 117 vijetnamskih mučenika. U toj se zajednici svetaca vidi širina vijetnamskoga kršćanskog svjedočanstva: uz biskupe i svećenike stoje muškarci i žene iz svakodnevnih zanimanja, među njima i seljak Andrija.

Njegova sažeta biografija nosi jasnu poruku. Svetost se može oblikovati u običnom radu, bez javne istaknutosti, a mučeništvo ne počinje tek pred sudom. Ono se priprema svakodnevnom vjernošću, savješću i spremnošću da se istina ne zamijeni sigurnošću. Sveti Andrija Tuong takvu je vjernost potvrdio životom i smrću.