Sveti Andrija Škot
- Slavi se
- 22. kolovoza
Sveti Andrija Škot, poznat i kao Andrija iz Fiesolea ili Andrija Toskanski, bio je irski redovnik i arhiđakon koji je djelovao u Italiji u 9. stoljeću. Nadimak Škot ne znači da je rođen u današnjoj Škotskoj. U srednjovjekovnim se izvorima latinski naziv Scotus često rabio za ljude iz Irske, koju su Rimljani nazivali Scotia.
Rođen je početkom 9. stoljeća u Irskoj, prema predaji u plemićkoj obitelji. Njegova je sestra bila sveta Brigitta iz Fiesolea. Oboje su bili učenici Donata, irskoga redovnika koji je poslije postao biskup Fiesolea. Godine 816. Andrija je pratio Donata na hodočašću u Italiju.
Kada su stigli u Fiesole u Toskani, stanovnici su se upravo okupili radi izbora novoga biskupa. Izabrali su Donata. Nakon biskupskoga posvećenja Donat je Andriju imenovao arhiđakonom. Andrija dakle nije bio biskup Fiesolea, nego njegov najbliži suradnik u upravljanju biskupijom i služenju zajednici.
Donat je biskupiju vodio četrdeset i sedam godina, a Andrija mu je tijekom toga dugog razdoblja vjerno pomagao. Predaja ga pamti po strogom načinu života i velikodušnosti prema siromašnima. Kao arhiđakon povezivao je liturgijsku službu, pastoralnu brigu i praktične poslove biskupije.
Donat ga je potaknuo da obnovi crkvu San Martino di Mensola, nedaleko od Fiesolea. Andrija ju je obnovio i uz nju osnovao samostan. To je postalo najtrajnije vidljivo djelo njegova života i mjesto s kojim je poslije bilo povezano njegovo štovanje.
Kasnija pobožna predaja pripisuje mu ozdravljenja. Najpoznatija priča govori o oduzetoj kćeri nekoga plemića kojoj liječnici nisu mogli pomoći. Andrija je, prema toj predaji, kleknuo uz njezinu postelju, pomolio se i rekao joj da ustane jer ju je Krist ozdravio. Pripisivali su mu i ozdravljenja slijepih i bolesnih te oslobađanje opsjednutih. Te pripovijesti izražavaju glas svetosti koji ga je pratio, ali njihove se pojedinosti ne mogu povijesno provjeriti.
Umro je nekoliko godina nakon Donata, vjerojatno oko 877. ili 880. Predaja kaže da je njegova sestra Brigitta iz Irske stigla na vrijeme biti uz njegovu smrtnu postelju, što su štovatelji smatrali čudesnim. Pokopan je u crkvi svetoga Martina koju je obnovio.
Kada su njegovi posmrtni ostatci poslije ekshumirani, tijelo je prema predaji pronađeno očuvano. Relikvije su ostale predmetom štovanja u San Martinu di Mensola. Njegov se kult razvio prije uvođenja suvremenih postupaka kanonizacije, pa nosi naslov svetoga na temelju drevnoga crkvenog štovanja.
Svetoga Andriju Škota ne treba miješati s blaženim Andrijom Hibernonom, španjolskim franjevcem iz 16. stoljeća. Andriju Škota određuju irsko podrijetlo, povezanost s biskupom Donatom, arhiđakonska služba u Fiesoleu i osnutak samostana u Mensoli. Spomendan mu se slavi 22. kolovoza.
