Sveti Andrija Kim Taegon, Pavao Chong Hasang i drugovi

Sveci dana za 20. rujna

Sveti Andrija Kim Taegon (21. kolovoza 1821. – 16. rujna 1846.); Sveti Pavao Chong Hasang i drugovi († između 1839. i 1867.)

Životopisi svetih Andrije Kim Taegona, Pavla Chong Hasanga i drugova

Prvi domaći korejski svećenik, Andrija Kim Taegon, bio je sin obraćenika na kršćanstvo. Nakon krštenja, koje je primio s 15 godina, Andrija je prešao 1300 milja do sjemeništa u Makaou, u Kini. Nakon šest godina uspio se preko Mandžurije vratiti u svoju domovinu. Iste je godine prešao Žuto more do Šangaja, gdje je zaređen za svećenika. Vrativši se kući, dobio je zadaću urediti put kojim bi novi misionari mogli ući morskim putem, izmičući graničnim stražama. Bio je uhićen, mučen i napokon обезglavljen na rijeci Han, blizu Seula, glavnoga grada.

Otac Andrije Kim Taegona, Ignacije Kim, podnio je mučeništvo za vrijeme progona 1839. godine, a blaženim je proglašen 1925. Pavao Chong Hasang, apostol laik i oženjen čovjek, također je umro 1839. godine, u dobi od 45 godina.

Među ostalim mučenicima 1839. godine bila je i Kolumba Kim, neudana žena od 26 godina. Bila je bačena u tamnicu, probadana užarenim spravama i paljena gorućim ugljenom. Ona i njezina sestra Agneza bile su svučene i dva dana držane u ćeliji s osuđenim zločincima, ali nisu bile zlostavljane. Nakon što se Kolumba požalila na tu sramotu, nijedna druga žena više nije bila podvrgnuta tomu. Obje su pogubljene odrubljivanjem glave. Petru Ryouu, dječaku od 13 godina, tijelo je bilo tako strašno razderano da je mogao trgati komade vlastitoga mesa i bacati ih sucima. Ubijen je davljenjem. Protazije Chong, plemić od 41 godine, pod mukama se odrekao vjere i bio pušten. Poslije se vratio, ispovjedio svoju vjeru i bio mučen do smrti.

Kršćanstvo je u Koreju došlo za vrijeme japanske invazije 1592. godine, kada su neki Korejci bili kršteni, vjerojatno po kršćanskim japanskim vojnicima. Evangelizacija je bila teška jer je Koreja odbijala svaki dodir s vanjskim svijetom, osim što je jednom godišnje nosila porez u Peking. O jednom takvom prigodom, oko 1777. godine, kršćanska literatura dobivena od isusovaca u Kini potaknula je obrazovane korejske kršćane na proučavanje. Tako je nastala kućna Crkva. Kada je kineski svećenik, dvanaest godina poslije, uspio potajno ući u zemlju, našao je 4000 katolika, od kojih nijedan nikada prije nije vidio svećenika. Sedam godina poslije bilo je već 10 000 katolika. Vjerska sloboda došla je u Koreju 1883. godine.

Osim Andrije Kim Taegona i Pavla, papa Ivan Pavao II. kanonizirao je 98 Korejaca i tri francuska misionara koji su podnijeli mučeništvo između 1839. i 1867. godine, kada je 1984. posjetio Koreju. Među njima bilo je biskupa i svećenika, ali većinom su to bili laici: 47 žena i 45 muškaraca.

Razmišljanje

Divimo se činjenici da je Korejska Crkva punih dvanaest godina nakon svoga rođenja bila isključivo laička Crkva. Kako su ti vjernici opstali bez euharistije? Nije umanjivanje važnosti ovoga i drugih sakramenata ako uvidimo da prije istinski plodonosna slavljenja euharistije mora postojati živa vjera. Sakramenti su znakovi Božje inicijative i odgovor na već prisutnu vjeru. Sakramenti umnažaju milost i vjeru, ali samo ako postoji nešto što je spremno biti umnoženo.

Mogu li nas sveci naučiti moliti? Otkrijte ovdje!