Sveti Andrija Kim Tae-gŏn, svećenik, i Sveti Pavao Chŏng Ha-sang i drugovi, mučenici
- Slavi se
- 20. rujna
- Spomendan
Korejska Crkva izrasla je iz vjere koju su laici prihvatili i prenosili prije nego što su mogli redovito primati službu svećenika. Mučeništvo Andrije Kima Tae-gŏna, Pavla Chŏnga Ha-sanga i njihovih drugova zato nije samo niz pojedinačnih junaštava. Ono svjedoči o crkvenoj zajednici koju su nosili krštenici, katehete, obitelji i misionari, povezani istom nadom u Krista.
Kršćanski su spisi u Koreju pristizali iz Kine. Godine 1784. Yi Seung-hun kršten je u Pekingu imenom Petar te je po povratku donio knjige i pobožne predmete. Vjera se širila potajno i uvelike zahvaljujući laicima. Njezino naučavanje o jednakom dostojanstvu svih ljudi pred Bogom dovodilo je u pitanje kruti društveni poredak dinastije Joseon, a odbijanje obrednoga štovanja predaka vlasti su shvaćale kao prijetnju društvu. Zajednica je bila zabranjena i izložena progonima.
Pavao Chŏng Ha-sang rođen je 1795. u plemićkoj obitelji. Kao oženjeni laik i kateheta poučavao je vjeru, ali se nije zaustavio na skrivenome radu u vlastitoj sredini. Više je puta putovao u Peking i zauzimao se da u Koreju dođu svećenici. Pisao je i papi, svjestan da zajednica koja je niknula djelovanjem laika treba euharistiju, sakramente i punije zajedništvo s općom Crkvom. Njegovi su napori pridonijeli dolasku biskupa Laurenta Imberta i drugih misionara. Pavao je ubijen u progonu 1839.
Andrija Kim Tae-gŏn potjecao je također iz plemićke obitelji obraćenika. Kršten je kao mladić, a njegov je otac stradao među mučenicima 1839. Andrija je prešao dug put do Macaa radi sjemenišne priprave, dio školovanja nastavio na Filipinima, a 1845. u Šangaju je zaređen kao prvi korejski svećenik. Potajno se vratio u domovinu, dijelio sakramente i pomagao dolazak misionara. Služba mu je trajala kratko: uhićen je 1846., mučen i pozivan da se odrekne vjere. U zatvoru je pisao vjernicima, hrabrio ih da u kušnjama ostanu povezani s Kristom i Crkvom. Pogubljen je odsijecanjem glave 16. rujna 1846. na obali rijeke Han, u dobi od dvadeset i pet godina.
Njih dvoje pripadaju skupini od 103 korejska mučenika, među kojima su biskupi, svećenici i brojni laici stradali između 1839. i 1867. Progon iz 1866. bio je osobito krvav, a ukupno su tijekom 19. stoljeća život izgubile tisuće korejskih kršćana. Ubojstva nisu zaustavila Crkvu. Zajednica koja je desetljećima živjela bez sigurnosti, često i bez svećenika, pokazala je da se vjera može prenositi u obiteljima, katehezi i uzajamnoj odgovornosti vjernika.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je 103 mučenika svetima 6. svibnja 1984. u Seulu. Njihov zajednički spomendan 20. rujna čuva raznolikost jedne Crkve: prvi domaći svećenik stoji uz oženjenoga katehetu, strane misionare i mnoštvo laika. Upravo u tome zajedništvu njihova žrtva dobiva puni smisao — Krist ih nije učinio jednakima tako što je izbrisao njihove pozive, nego tako što im je u različitim službama dao jednu vjeru i jednu nadu jaču od progona.
