Sveti Andrija Chong Hwa-gyong
- Životni vijek
- 1808. – 1840.
Sveti Andrija Chong Hwa-gyong bio je korejski laik, katehist i mučenik. Rođen je 1808. u Koreji, a život je završio 1840. za vrijeme progona kršćana. Pripada velikoj zajednici korejskih vjernika koji su u 19. stoljeću ostali vjerni Kristu unatoč prijetnji zatvorom i smrću.
Andrija se nikada nije ženio. Svoj je laički život posvetio vjeri i služenju kao katehist. Ta je služba u mladoj korejskoj Crkvi bila osobito važna: katehisti su poučavali nove vjernike, pomagali zajednicama da sačuvaju vjeru i povezivali kršćane u okolnostima u kojima redovita crkvena prisutnost nije bila moguća. Njegova uloga stoga nije bila tek privatna pobožnost. Kao poučavatelj vjere preuzeo je odgovornost za druge i javno se izložio opasnosti.
O pojedinostima njegova djelovanja, uhićenja i zatočeništva nisu sačuvani pouzdani podatci u raspoloživoj građi. Poznato je da je umro 1840. u Koreji te da je usmrćen davljenjem. Njegova smrt bila je posljedica vjernosti kršćanskoj vjeri, zbog čega ga Crkva časti kao mučenika.
Andrijino ime pojavljuje se u različitim romanizacijama. Uz oblik Chong Hwa-gyong susreću se Chŏng Hwa-gyŏng, Andreas Chong Hwa-Gyong i korejski oblik osobnoga imena Andeurea. Različiti zapisi ne označuju različite osobe, nego pokušaje da se korejsko ime prenese drugim pismima i jezicima. Godina smrti 1840. također ga jasno razlikuje od svetoga Pavla Chong Hasanga, koji je pogubljen 1839., i od drugih korejskih mučenika s prezimenom Chong.
Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1925. zajedno s drugim korejskim mučenicima. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 6. svibnja 1984. u Seoulu, u skupini 103 korejska mučenika. Ta kanonizacija istaknula je svjedočanstvo domaćih korejskih vjernika, među kojima su laici i katehisti imali presudnu ulogu.
Sveti Andrija Chong Hwa-gyong ostavio je malo pojedinačnih biografskih tragova, ali jasnu sliku svojega poziva. Bio je laik koji je vjeru prihvatio kao odgovornost, prenosio je drugima i nije je zanijekao ni pred smrću. Njegovo mučeništvo podsjeća da svetost ne ovisi o javnoj službi ni društvenom položaju, nego o postojanosti u onome što je čovjek prepoznao kao istinito i sveto.
