Sveti Andrija apostol

Sveti Andrija apostol, brat Šimuna Petra, bio je ribar iz Betsaide u Galileji i jedan od dvanaestorice Isusovih apostola. Evanđelja ga prikazuju kao čovjeka koji je brzo odgovorio na poziv, a zatim druge dovodio Isusu. Zbog toga ga istočna kršćanska predaja naziva Prvozvanim: u Ivanovu evanđelju upravo je on prvi imenovani učenik koji je pošao za Isusom.

Novi zavjet ne navodi godinu Andrijina rođenja. Rodio se u 1. stoljeću u židovskoj obitelji, a njegovo grčko ime pokazuje koliko su grčki jezik i kultura bili prisutni u tadašnjoj Galileji. Bio je Jonin sin i Petrov brat. Braća su živjela od ribarenja na Galilejskom moru, a prema Markovu evanđelju stanovala su u istoj kući u Kafarnaumu. Isus je poslije u toj kući ozdravio Petrovu punicu.

Ivanovo evanđelje opisuje Andriju kao učenika Ivana Krstitelja. Kada je Krstitelj pokazao na Isusa i nazvao ga Jaganjcem Božjim, Andrija i još jedan učenik krenuli su za Isusom. Proveli su s njim ostatak dana, a Andrija je zatim pronašao brata Šimuna i rekao mu da su našli Mesiju. Doveo ga je Isusu, koji mu je dao ime Kefa, odnosno Petar. Ta kratka zgoda otkriva Andrijin prepoznatljiv način djelovanja: susret koji ga je zahvatio nije zadržao za sebe.

Matej i Marko donose drukčije oblikovanu pripovijest o pozivu. Isus je uz Galilejsko more zatekao Šimuna i Andriju kako bacaju mreže te ih pozvao da pođu za njim i postanu ribari ljudi. Oni su odmah ostavili mreže. Evanđeoski izvještaji ne moraju opisivati isti trenutak: Ivan govori o prvom susretu, a sinoptička evanđelja o odlučnom napuštanju dotadašnjega života i ulasku u trajno učeništvo.

Andrija se u evanđeljima rijetko pojavljuje sam, ali na nekoliko važnih mjesta preuzima inicijativu. Prije umnažanja kruhova upravo je on Isusu skrenuo pozornost na dječaka s pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Dar mu se činio premalenim za veliko mnoštvo, no ipak ga je donio pred Isusa. U Jeruzalemu su neki Grci željeli vidjeti Isusa; obratili su se Filipu, a Filip je zahtjev prenio Andriji. Njih su dvojica zatim zajedno pristupila Isusu. Andrija se ponovno našao između onih koji traže Krista i Krista kojemu ih dovodi.

Na Maslinskoj gori bio je među četvoricom učenika koji su Isusa nasamo pitali o budućim događajima i razorenju Hrama. U popisima apostola nalazi se među prvima, redovito uz Petra, Jakova i Ivana. Bio je svjedok Isusova propovijedanja, znamenja, smrti i uskrsnuća. Djela apostolska navode ga među učenicima koji su se nakon Uzašašća vratili u Jeruzalem i ustrajali u molitvi očekujući Duha Svetoga.

O njegovu djelovanju nakon Pedesetnice Novi zavjet ne govori. Kasnija crkvena predaja povezuje ga s naviještanjem evanđelja u područjima oko Crnoga mora, osobito u Skitiji, zatim u Traciji, Maloj Aziji i Grčkoj. Predaja o njegovu dolasku u Bizant učinila ga je osobito važnim za Carigradsku Crkvu, koja ga časti kao svojega apostolskog utemeljitelja. Gruzijska i druge istočne Crkve također čuvaju predaje o njegovu misionarskom radu. Zemljopisni opseg tih putovanja nije moguće povijesno potvrditi u svim pojedinostima.

Najtrajnija predaja smješta njegovo mučeništvo u Patras u Ahaji, na području današnje Grčke, oko 60.–70. godine. Ondje je navodno uhićen i osuđen na raspeće. Križ u obliku slova X, danas poznat kao Andrijin križ, postao je njegovim glavnim znakom u umjetnosti i pučkoj pobožnosti. Ta ikonografija potječe iz kasnije predaje; najstariji izvještaji ne opisuju pouzdano oblik križa. Tvrdnju da je raspet naglavačke ne treba vezati uz Andriju jer se takva predaja odnosi na njegova brata Petra.

Predaje govore da su se njegove relikvije najprije čuvale u Patrasu. U 4. stoljeću dio je prenesen u Carigrad, a poslije su relikvije dospjele i u Amalfi. Glava apostola čuvala se u Rimu od 15. stoljeća do 1964., kada ju je papa Pavao VI. vratio u Patras kao znak približavanja zapadne i istočne Crkve. Andrija tako i svojim štovanjem povezuje kršćanski Istok i Zapad.

U zapadnoj umjetnosti najčešće se prikazuje kao stariji čovjek duge kose i brade, uz ribarsku mrežu, ribu ili križ u obliku slova X. Mreža podsjeća na njegovo zanimanje i Isusov poziv ribarima, a križ na mučeništvo. Istočna ikonografija snažnije ističe naslov Prvozvani i njegov položaj među apostolima. Različiti prikazi polaze od iste evanđeoske osobe, iako se ne oslanjaju svi njihovi detalji na jednako stare izvore.

Njegovo je ime snažno povezano sa Škotskom. Andrijin bijeli križ na plavoj podlozi nalazi se na škotskoj zastavi, a apostol je zaštitnik zemlje. Štuje se i kao zaštitnik Grčke, Rusije, Ukrajine, Rumunjske i drugih krajeva te ribara i ljudi povezanih s morem. Širina toga štovanja izrasla je iz predaja o njegovim putovanjima i iz lako prepoznatljiva znaka križa.

Andrijin evanđeoski lik ipak ostaje jednostavniji od bogate kasnije baštine. On sluša, kreće za Isusom i dovodi mu Petra. Primjećuje dječaka s malim darom i posreduje molbu stranaca koji žele susresti Krista. Ne zauzima središnje mjesto poput Petra, ali upravo njegov tihi korak omogućuje drugima da dođu naprijed. U tome je njegova posebna apostolska crta: otvoriti put susretu, a zatim prepustiti prvo mjesto Kristu.

Njegov blagdan stoji na početku došašća ili u njegovoj neposrednoj blizini, pa je stoljećima imao važnu ulogu u zapadnom liturgijskom kalendaru. Po njemu se određivao i početak pojedinih crkvenih razdoblja i pučkih običaja. Ipak, temelj njegova štovanja nije u kasnijim običajima, nego u pripadnosti Dvanaestorici i u svjedočanstvu koje evanđelja daju o njegovu susretu s Isusom.

Sveti Andrija apostol časti se od najranijih kršćanskih vremena. Njegovo je ime uključeno u Rimski kanon mise, a njegov se blagdan na Istoku i Zapadu slavi 30. studenoga.