Sveti Andrej Bessette

Bog je dobar! Kako je lijep i moćan! Mora biti lijep, jer je ljudska duša, koja je odraz Božje ljepote, tako lijepa! ~Izgovoreno na samrtnoj postelji

Razmatranje: Tijekom Govora na gori Isus je rekao: „Kucajte i otvorit će vam se“ (Matej 7, 7). Na mnogo načina te riječi sažimaju život svetoga Andreja Bessettea. Jedina je razlika u tome što je brat Andrej tijekom svoga života bio onaj koji je bezbrojnim tisućama drugih otvarao vrata, a ne onaj kojemu su se vrata otvarala. Četrdeset godina brat Andrej bio je vratar na Collège Notre-Dame u Côte-des-Neigesu, u Quebecu, služeći ujedno kao zavjetovani redovnik Družbe svetoga Križa.

Rođen je kao Alfred Bessette u Saint-Grégoire d’Ibervilleu, u Quebecu u Kanadi, kao osmo od dvanaestero djece. Oca mu je usmrtilo stablo koje se srušilo na njega kad je Alfredu bilo tek tri godine. Majka mu je umrla tri godine poslije od tuberkuloze, ostavivši njega i njegovu braću i sestre siročadi. Alfred je od rođenja bio boležljivo dijete i takav je ostao cijeloga života. Većina je mislila da će umrijeti mlad, no poživio je do devedeset i prve godine!

Alfred je imao osobit osmijeh. Bio je ozbiljan, topao, srdačan, blag i umirujući. Bio je marljiv radnik, ali mu je slabo zdravlje otežavalo da zadrži stalno zaposlenje. U dobi od dvadeset i pet godina Alfred je zatražio duhovno vodstvo od svoga župnika, koji ga je potaknuo da se predstavi Družbi svetoga Križa u Montrealu radi primanja u redovnički život. Župnik je poglavaru poslao i pismo u kojem je, među ostalim, stajalo: „Šaljem vam sveca.“ Problem je bio u tome što je Alfred jedva znao čitati, a ta je redovnička zajednica bila nastavnički red sastavljen od dobro obrazovanih ljudi. Nakon početnoga kolebanja poglavar ga je, na poticaj biskupa, primio u novicijat.

Kad je položio zavjete, Alfred je uzeo ime brat Andrej, a njegova prva služba bila je ona koju će zadržati do kraja života — služba vratara. Osim što je pazio na vrata, prao je podove i prozore, čistio svjetiljke, nosio drva za ogrjev i prenosio poruke. Bio je ponizan službenik zadovoljan što može obavljati i najskromnije poslove.

Kako nepismen vratar postaje svetac? Put svetosti brata Andreja sastojao se u življenju najprivlačnije kreposti poniznosti, u pozornom slušanju tjeskobnih srdaca, u iskazivanju suosjećanja koje je olakšavalo bezbrojne terete i u blagosti koja je i najvećega grešnika umirivala. Iznad svega, brat Andrej pokazivao je ljubav prema Bogu i pouzdanje u zagovor svetoga Josipa koje je bilo mirno, postojano i za njega sigurnije od samoga života. U svojoj službi vratara brat Andrej imao je radost četrdeset godina susretati bezbrojne ljude. Iznova i iznova nadahnjivao je vjeru i u svecu i u grešniku, i u oholu i u poniznu, i u imućnu i u najsiromašnijega od siromaha. Po njegovoj neznatnosti duša za dušom bivala je privučena Bogu. Kad god bi se nečiji život promijenio, brat Andrej pripisivao je zaslugu svetomu Josipu. „Pođite svetomu Josipu, on će vam pomoći“, govorio je tijekom cijeloga života.

Ne samo da je duša brata Andreja bila ispunjena najljepšim krepostima, nego su i njegove molitve činile bezbrojna čudesa. Kad bi ljudi dolazili bratu Andreju i molili ga za molitvu, počeo se pojavljivati zapanjujući obrazac — njegove su molitve bile uslišane! Bolesni su ozdravljali, hromi su prohodavali, poteškoće su nestajale, a srca su se obraćala. Do vremena njegove smrti braća iz njegove redovničke zajednice njegovu su zagovoru pripisivala čak 10.000 čudesa. No, prema riječima brata Andreja, nije on činio čudesa, nego sveti Josip.

Isprva se glas o snažnoj molitvi brata Andreja polako širio od čovjeka do čovjeka, ali je s vremenom njegov glas tekao poput rijeke, snažno odjekujući s jednoga kraja Kanade do drugoga. Redovi ljudi neprestano su dolazili k njemu. Molio je za bolesne, posvećivao vrijeme onima koji su ga posjećivali, osobito se trudio progovoriti dušama u potrebi te je svima dijelio milosrđe i suosjećanje. Pred kraj života ovaj sveti čovjek, koji se cijeloga života mučio s čitanjem, primao je čak 80.000 pisama godišnje od ljudi koji su tražili njegove molitve. Sve ih je povjeravao svetomu Josipu.

„Najmanjim kistovima umjetnik slika najbolje slike“, rado je govorio brat Andrej. Umjetnik je bio Bog, a brat Andrej bio je onaj najmanji i najponizniji kist. Živo umjetničko djelo koje je Bog naslikao po bratu Andreju očitovalo se u punini na njegovu bdjenju i sprovodu. Procjenjuje se da je milijun ljudi odalo počast tijekom tjedna u kojemu je njegovo tijelo bilo izloženo izvan Oratorija svetoga Josipa! Prekrasna baština brata Andreja ostala je sačuvana u skromnoj kapeli koju je podigao svetomu Josipu. S vremenom je ta kapela preobražena i proširena u golemi Oratorij svetoga Josipa na Mount Royalu, u blizini Collège Notre-Dame. Oratorij se uzdiže na brežuljku i nadvisuje svoju okolicu. Okrunjen je jednom od najvećih kupola na svijetu te i danas ostaje mjestom hodočašća i molitve. Na zidovima njegove kripte visi dirljivo svjedočanstvo o iscjeliteljskoj snazi brata Andreja — stotine odbačenih parova štaka. Ponizni nisu uvijek uzvišeni na ovome svijetu, ali brat Andrej to je uistinu bio.