Sveti Anđeo Jeruzalemski
- Slavi se
- 5. svibnja
Sveti Anđeo Jeruzalemski, poznat i kao Angelus te kao Anđeo Licatski, bio je rani karmelićanski svećenik i mučenik. Njegov je kult na Siciliji vrlo star, ali opširni životopisi nastali su kasno i međusobno se razlikuju. Zato se pojedinosti o podrijetlu, putovanjima, čudesima i smrti trebaju čitati kao karmelićanska predaja, a ne kao potpuno provjerena kronika.
Prema toj predaji rodio se u Jeruzalemu, najčešće se navodi 1185., premda jedan kataloški podatak donosi 1145. Roditelji su mu navodno bili židovi koji su prihvatili kršćanstvo. Anđeo i njegov brat blizanac Ivan nakon njihova su obraćenja kršteni, a poslije ostali bez roditelja. O njihovu se odgoju, prema životopisu, brinuo jeruzalemski patrijarh Nikodem.
Braća su u osamnaestoj godini stupila u zajednicu pustinjaka Blažene Djevice Marije na gori Karmelu. Predaja im pripisuje poznavanje grčkoga, latinskoga i hebrejskoga jezika. Anđeo je 1210. zaređen za svećenika, djelovao je u Palestini i zatim se povukao u samoću na Karmelu. Priče o čudesnim ozdravljenjima iz toga razdoblja pripadaju kasnim životopisima.
Godine 1218. navodno je dobio zadaću otići u Italiju, propovijedati i kod pape Honorija III. tražiti potvrdu karmelićanskoga pravila. Krenuo je brodom 1219. te prošao kroz Messinu, Civitavecchiju i Rim. Kasnija predaja smješta ga u baziliku svetoga Ivana Lateranskoga zajedno sa svetim Franjom Asiškim i svetim Dominikom. Uz taj se susret vežu uzajamna proročanstva, ali za njih nema ranoga neovisnog svjedočanstva.
Nakon Rima Anđeo je propovijedao na Siciliji, osobito u Palermu, Agrigentu i Licati. Životopisi ga prikazuju kao gorljiva propovjednika koji je privlačio mnoštvo i pozivao na promjenu života. Pripisuju mu i brojna ozdravljenja te obraćenja. Pouzdanije je da je njegovo ime trajno povezano s Licatom, mjestom smrti i ranim središtem njegova štovanja.
Predaja govori da se u Licati sukobio s vitezom Berengerom zbog njegova neuredna života. Vitez je navodno naredio napad na Anđela pred crkvom svetih Filipa i Jakova 1. svibnja 1220. Anđeo je nekoliko dana poslije, 5. svibnja, umro od rana. U pripovijesti je prije smrti zatražio oprost za napadača i odvraćao vjernike od osvete. Postoje tri različita izvještaja o mučeništvu, pa ni sam bollandist Daniel Papebroch nije držao njihove pojedinosti osobito pouzdanima.
Njegov grob u Licati ubrzo je postao mjesto hodočašća. Karmelićani su ga štovali kao sveca barem od sredine 15. stoljeća, a papa Pio II. tijekom svojega pontifikata odobrio je postojeći kult. Izvori taj čin katkad nazivaju beatifikacijom ili kanonizacijom oko 1459., no povijesno je preciznije govoriti o papinskom odobrenju drevnoga štovanja.
Relikvije su više puta prenošene i polagane u svečane urne. Kult se osobito razvio u Licati i Palermu, gdje je Anđeo proglašen zaštitnikom. U karmelićanskoj ikonografiji često se pojavljuje uz svetoga Alberta Trapanskoga, među prvim svecima Reda. Nož u glavi ili mač u prsima, karmelićanski habit, pravilo, raspelo i palma ikonografski su znakovi različitih predaja o njegovu mučeništvu.
Svetoga Anđela Jeruzalemskog ne treba miješati s drugim svecima imena Anđeo ili Angelus, niti s molitvom Anđeo Gospodnji. Njegov identitet određuju karmelićanski red, veza s Jeruzalemom i gorom Karmelom, mučeništvo u Licati te sicilijanski kult. Iako izvori ne dopuštaju sigurnu rekonstrukciju cijeloga života, čuvaju jasan spomen propovjednika koji je u predaji umro odbijajući osvetu. Spomendan svetoga Anđela Jeruzalemskog slavi se 5. svibnja.
