Sveti Anatolije Laodicejski
- Slavi se
- 3. srpnja
Sveti Anatolije Laodicejski bio je biskup, matematičar, astronom i filozof iz trećega stoljeća. Rodio se početkom toga stoljeća u Aleksandriji, jednom od najvećih središta antičke znanosti i kršćanske učenosti. Prije biskupske službe stekao je ugled u matematici i prirodnim znanostima te sudjelovao u javnom životu grada.
Euzebije Cezarejski glavni je stari svjedok njegova života. Opisuje ga kao iznimno obrazovana čovjeka upućena u aritmetiku, geometriju, astronomiju, dijalektiku i retoriku. Anatolije je navodno predavao aristotelovsku filozofiju i bio učitelj Jambliha, koji je poslije postao važan neoplatonički filozof. Takva širina znanja pokazuje da se u aleksandrijskom kršćanskom okruženju znanstvena naobrazba nije smatrala suprotnom vjeri.
Anatolije je imao i javnu službu u Aleksandriji. Euzebije ga povezuje sa senatom gradskoga područja i s dramatičnim događajem u četvrti Bruchion. Tijekom sukoba i opsade stanovnici su ostali bez hrane. Anatolije je, prema izvještaju, pregovarao s rimskim snagama i ishodio da žene, djeca, starci i bolesnici napuste opkoljeno područje. Time je velik broj ljudi bio spašen od gladi i nasilja.
Nakon toga napustio je Aleksandriju i krenuo prema Siriji. U Cezareji ga je biskup Teotekno navodno želio postaviti za nasljednika. Anatolije je ipak završio u Laodikeji, gdje je oko 268. postao biskup. Izvori nisu potpuno jasni je li naslijedio svojega prijatelja Euzebija ili je neko vrijeme s njime dijelio službu. Sigurno je da se njegovo ime trajno povezalo s laodicejskom biskupskom stolicom.
Kao znanstvenik napisao je Uvod u aritmetiku, djelo sastavljeno od više knjiga. Sačuvani ulomci pokazuju zanimanje za svojstva brojeva i matematičko obrazovanje. Bavio se i izračunom datuma Uskrsa. Pripisuje mu se pashalni ciklus od devetnaest godina, utemeljen na odnosu sunčeve godine i mjesečevih mjeseci. Pojedinosti autorstva i kasnijega prijenosa toga računa predmet su znanstvene rasprave, ali njegov ugled astronoma i matematičara ostaje čvrsto povezan s imenom.
Anatolije nije proglašen naučiteljem Crkve, premda ga stariji izvori katkad nazivaju učenim doktorom. Njegova važnost proizlazi iz spoja biskupske službe, klasične naobrazbe i praktične brige za ljude. U njemu se susreću aleksandrijska znanstvena tradicija i pastoralna odgovornost sirijskoga biskupa.
Umro je u Laodikeji 3. srpnja 283. godine. Točna godina njegova biskupskoga posvećenja i pojedinosti nasljedstva nisu potpuno sigurni, ali se služba obično računa od oko 268. Njegovo štovanje nastalo je prije suvremenih kanonizacijskih postupaka, a naveden je u Rimskom martirologiju.
Ne treba ga miješati sa svetim Anatolijem Carigradskim, patrijarhom iz petoga stoljeća. Obojica se slave 3. srpnja, što lako uzrokuje zamjenu. Laodicejskoga Anatolija određuju aleksandrijsko podrijetlo, znanstveni rad, pomoć stanovnicima Bruchiona i biskupska služba u sirijskoj Laodikeji. Spomendan svetoga Anatolija Laodicejskoga slavi se 3. srpnja.
