Sveti Anatolij Carigradski
- Životni vijek
- † 458.
- Slavi se
- 3. srpnja
Sveti Anatolij Carigradski bio je jedan od najvažnijih istočnih biskupa petoga stoljeća. Rođen je u Aleksandriji, a prve je crkvene službe obavljao kao đakon aleksandrijske Crkve. Poslije je bio njezin predstavnik na carskom dvoru u Carigradu. Godine 449. postao je carigradski nadbiskup te je tu službu obnašao do smrti 458.
Anatolijev uspon dogodio se usred velikoga kristološkog spora. Aleksandrijski patrijarh Dioskor podupirao je učenje koje je nakon Efeškoga sabora 449. izazvalo snažan otpor u drugim Crkvama. Anatolij je u Carigrad stigao kao čovjek povezan s Aleksandrijom, ali je nakon izbora na carigradsku stolicu prihvatio nauk pape Leona Velikoga i zauzeo se za obnovu crkvenoga jedinstva.
Presudnu ulogu imao je na Kalcedonskom saboru 451. Sabor je ispovjedio da je Isus Krist jedna osoba u dvjema naravima, božanskoj i ljudskoj, bez miješanja i razdvajanja. Anatolij je sudjelovao u radu sabora i potpisao njegove dogmatske odluke. Time se jasno odmaknuo od Dioskorove politike i svrstao među branitelje kalcedonskoga nauka.
Kalcedonski je sabor donio i crkveno-upravne odluke. Njegov 28. kanon dao je carigradskoj stolici široke povlastice, odmah nakon Rima, oslanjajući se na položaj Carigrada kao Novoga Rima. Papa Leon Veliki nije prihvatio taj kanon, premda je potvrdio dogmatske odluke sabora. Anatolijeva služba tako se našla na sjecištu obrane zajedničke vjere i rastuće važnosti carigradskoga patrijarhata.
U njegovo se vrijeme za carigradskoga poglavara učvršćuje naslov patrijarha. Anatolij je nastojao provesti kalcedonske odluke u sredini obilježenoj snažnim političkim i teološkim napetostima. Smjenjivanje careva, protivljenje monofizitskih skupina i suparništvo velikih biskupskih sjedišta tražili su od njega stalno pregovaranje i jasnu crkvenu upravu.
Predaja mu pripisuje i himnografski rad te uvođenje pjevanja pojedinih himana u istočno bogoslužje. Ti podatci dolaze iz kasnijih izvora i nisu jednako dobro potvrđeni kao njegovo sudjelovanje na Kalcedonskom saboru. S njegovom se službom povezuje i krunidba cara Leona I. 457., važna u razvoju obreda kojim je carigradski patrijarh davao crkveni okvir carskoj vlasti.
Anatolij je umro u Carigradu 3. srpnja 458. O uzroku smrti postoje dvije predaje. Prema jednoj, ubili su ga protivnici kalcedonskoga nauka i Dioskorovi pristaše. Druga govori da ga je tijekom potresa usmrtila odlomljena mramorna ploča. Ni jedna verzija nije dovoljno potvrđena da bi se mogla prihvatiti kao sigurna.
Njegovo štovanje nastalo je prije suvremenih kanonizacijskih postupaka, a časte ga istočna i zapadna Crkva. Ne treba ga miješati s Anatolijem Laodicejskim, biskupom i učenjakom iz trećega stoljeća, premda obojica imaju spomendan 3. srpnja. Carigradskoga Anatolija jasno određuju aleksandrijsko podrijetlo, patrijarška služba od 449. do 458. i sudjelovanje na Kalcedonskom saboru.
Njegova povijesna važnost leži u prijelomnom trenutku kada se oblikovala precizna formulacija kršćanskoga nauka o Kristu i kada je Carigrad učvršćivao položaj među velikim crkvenim sjedištima. Anatolij je od predstavnika aleksandrijskoga patrijarha postao branitelj Kalcedona i pastir carigradske Crkve. Spomendan svetoga Anatolija Carigradskoga slavi se 3. srpnja.
