Sveti Anastazije Sinajski
- Slavi se
- 21. travnja
Sveti Anastazije Sinajski bio je monah, svećenik, teolog i crkveni pisac koji je djelovao u sedmom i početkom osmoga stoljeća. Njegovo ime povezuje se sa samostanom svete Katarine na Sinaju, gdje je prema predaji obnašao i službu opata. Rođen je tijekom 600-ih, a umro nakon 700. godine. Točne godine njegova rođenja i smrti nisu sačuvane. Pojedini kasniji izvori povezuju ga s Ciprom, ali taj podatak nije dovoljno potvrđen.
Sinajski samostan nalazio se na važnom dodiru kršćanskoga Egipta, Palestine i Arabije. Anastazije je živio u razdoblju velikih političkih i vjerskih promjena: Bizantsko Carstvo gubilo je istočne pokrajine, a islamska se vlast širila Egiptom i Bliskim istokom. Njegovi spisi odražavaju život kršćanskih zajednica koje su morale očuvati vjeru u novim društvenim okolnostima, ali i voditi unutarnje rasprave o Kristovoj osobi, naravi i djelovanju.
Anastazije nije ostao samo u samostanskoj osami. Putovao je, poučavao i sudjelovao u teološkim raspravama. Posebno se suprotstavljao monofizitizmu i monotelitizmu, učenjima koja su u njegovo vrijeme izazivala duboke podjele među istočnim kršćanima. Nastupao je kao branitelj kalcedonskoga nauka o Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku. Pritom je nastojao vjernicima pružiti jasne kriterije za razlikovanje crkvenoga nauka od učenja koja je smatrao pogrešnima.
Njegovo najpoznatije djelo nosi grčki naslov Hodegos, odnosno Putokaz. Riječ je o zbirci teoloških obrazloženja i polemičkih tekstova namijenjenih obrani pravovjerja. Djelo pokazuje autora koji poznaje biblijsku predaju, ranije crkvene oce i prijepore vlastitoga doba. Anastazije ne piše samo za uski krug učenjaka. Želi osposobiti pastire i obrazovane vjernike da prepoznaju značenje pojmova kojima su se služile suprotstavljene teološke strane.
S njegovim se imenom povezuje i zbirka Pitanja i odgovori. U njoj se razmatraju praktična, biblijska i duhovna pitanja koja su zaokupljala kršćane njegova vremena. Takav oblik odgovara živom odnosu učitelja i zajednice: pitanja polaze od svakodnevice, a odgovori ih povezuju sa Svetim pismom i crkvenim naukom. Ipak, suvremena istraživanja upozoravaju da svi dijelovi zbirke možda ne potječu od istoga autora.
Anastaziju se tradicionalno pripisuje i Heksaemeron, tumačenje šest dana stvaranja. Autorstvo toga djela, kao i još nekih tekstova koji nose njegovo ime, nije potpuno sigurno. U starijoj su se predaji djela različitih Anastazija katkad međusobno miješala. Osobito ga ne treba poistovjetiti s Anastazijem I. Antiohijskim, patrijarhom iz šestoga stoljeća, niti s drugim sinajskim monasima slična imena. Zbog toga se njegov književni opus danas određuje opreznije nego u starim izdanjima.
Njegovi zapisi imaju vrijednost i kao svjedočanstvo ranoga susreta kršćana s islamom. Anastazije je pripadao naraštaju koji je iz neposredne blizine promatrao novu vlast i promjene koje je ona donijela. Nije pisao sustavnu povijest osvajanja, ali njegove usputne primjedbe pomažu razumjeti nesigurnost, rasprave i prilagodbe kršćanskih zajednica u Egiptu i na Sinaju.
Starije hagiografske zbirke katkad ga nazivaju pustinjakom ili anahoretom. Taj naziv odgovara sinajskom monaškom okruženju, ali suvremeni ga prikazi ponajprije prepoznaju kao monaha, svećenika, opata i pisca. Jednako je oprezno potrebno postupati s kalendarskim razlikama. Glavni spomendan svetoga Anastazija Sinajskoga slavi se 21. travnja, dok se u nekim starijim zbirkama pojavljuje 20. svibnja, možda zbog miješanja s drugim sinajskim podvižnikom.
Anastazijevo štovanje nastalo je prije uvođenja suvremenih kanonizacijskih postupaka. Časte ga Katolička i Istočna pravoslavna Crkva, a naveden je i u Rimskom martirologiju. Njegov trajni doprinos nije vezan uz dobro dokumentiranu osobnu kronologiju, nego uz službu učitelja u vremenu vjerskih prijepora. Svoje je monaško iskustvo povezivao s teološkom jasnoćom i pastoralnom brigom za zajednice izložene naglim promjenama. Njegov spomendan slavi se 21. travnja.
