Sveti Anastazije Perzijski (Magundat)
- Životni vijek
- † 628.
- Slavi se
- 22. siječnja
Sveti Anastazije Perzijski rodio se u šestom stoljeću u Rayu, nedaleko od današnjega Teherana. Zvao se Magundat i odrastao je u zoroastrijskoj obitelji. Otac Bavi bio je mag, pripadnik perzijskoga svećeničkog staleža. Magundat je postao vojnik u vojsci sasanidskoga kralja Kozroa II., u vrijeme dugih ratova između Perzijskoga i Bizantskoga Carstva.
Perzijanci su 614. osvojili Jeruzalem i odnijeli relikviju Kristova križa. Prema životopisu, Magundata je duboko privuklo kršćansko štovanje križa. Raspitivao se o vjeri zarobljenika i postupno odlučio napustiti zoroastrizam. Nakon vojne službe otišao je u kršćanske krajeve, stigao u Jeruzalem, primio krštenje i dobio ime Anastazije.
U Jeruzalemu je stupio u samostan i proveo oko sedam godina u redovničkoj formaciji. Učio je psalme, sudjelovao u bogoslužju i upoznavao život mučenika. Predaja naglašava da ga je čitanje njihovih životopisa potaknulo na želju da i sam javno svjedoči vjeru. Nije ostao zaštićen unutar samostana, nego je krenuo prema području pod perzijskom vlašću.
U Cezareji je susreo zoroastrijske svećenike i otvoreno osporio njihovu vjeru. Vlasti su ga uhitile i izvele pred upravitelja. Od njega su tražile da se odrekne kršćanstva i vrati vjeri u kojoj je odrastao. Budući da je odbio, bio je pretučen, prisiljen na težak rad i zatvoren. Njegov položaj bivšega perzijskog vojnika i sina maga činio je obraćenje osobito osjetljivim za državne vlasti.
Anastazije je potom odveden prema kraljevskom području, u blizinu Ktezifonta. I ondje su ga pokušavali nagovoriti da se odrekne Krista. Životopis opisuje njegova ispitivanja i postojanost, ali pojedinosti treba čitati kao dio stare mučeničke predaje. Čvrsta jezgra ostaje da je perzijski obraćenik i monah pogubljen zbog kršćanske vjere.
Dana 22. siječnja 628. ubijen je u Barsaloeu, odnosno Bethsaloeu, kod Eufrata. Prema predaji, zajedno s drugim kršćanima najprije je zadavljen, a zatim mu je odrubljena glava. Njegovo je tijelo poslije pronađeno i preneseno u Palestinu. Kult se brzo proširio, a grčki životopis njegova mučeništva nastao je vrlo rano.
Relikvije su prema predaji iz Palestine prenesene u Carigrad, a zatim u Rim. Povezuju se s opatijom Tre Fontane, mjestom koje čuva spomen na mučeništva i monašku tradiciju. Prijenosi relikvija pridonijeli su širenju njegova štovanja na Zapadu. Njegov je životopis preveden na latinski, bio je poznat Bedi Časnom i ušao je u zapadne martirologije.
Anastazijevo štovanje prethodi suvremenim kanonizacijskim postupcima. Časte ga Katolička, pravoslavne i istočne katoličke Crkve. Njegov izvorni naziv Magundat važan je jer ga razlikuje od brojnih svetaca imena Anastazije. Ne treba ga miješati s Anastazijem Sinajskim, antiohijskim mučenikom ili Anastazijem Punom iz dalmatinske predaje.
Njegov život povezuje perzijski vojnički svijet, susret s kršćanskim znakom križa, jeruzalemsko monaštvo i mučeništvo pod sasanidskom vlašću. Godina 628. označuje njegovu smrt, a ne rođenje, kako pogrešno stoji u jednom lokalnom zapisu. Spomendan svetoga Anastazija Perzijskoga slavi se 22. siječnja.
