Sveti papa Anastazije I.

Sveti Anastazije I. bio je rimski biskup od 399. do 401. godine. Rođen je u Rimu kao Maksimov sin, ali godina njegova rođenja nije poznata. Za papu je izabran nakon smrti Siricija, u vremenu kada su se kršćanske zajednice i dalje suočavale s posljedicama velikih teoloških rasprava četvrtoga stoljeća. Njegov kratak pontifikat trajao je nešto više od dvije godine, ali je ostao zapažen po obrani crkvenoga nauka i vezama s istaknutim crkvenim ljudima svojega doba.

Najvažnije pitanje njegova pontifikata bio je spor oko djela aleksandrijskoga teologa Origena. Origen je ostavio golem utjecaj na biblijsko tumačenje, ali su pojedine tvrdnje koje su mu se pripisivale izazivale ozbiljne prijepore. U Palestini i Egiptu sukob se zaoštrio između njegovih branitelja i protivnika. Aleksandrijski patrijarh Teofil osudio je origenistička učenja, a rasprava je doprla i do Rima.

Anastazije je proučio pitanje i osudio problematične teze koje su se širile pod Origenovim imenom. Njegov postupak nije značio odbacivanje svega što je Origen napisao, nego zaštitu crkvenoga nauka od učenja koja su se smatrala nespojivima s vjerom. Odluka je imala osobitu težinu jer je rimski biskup njome pokazao odgovornost za naučnu jasnoću i izvan neposrednih granica svoje mjesne Crkve.

U tom je razdoblju sveti Jeronim prevodio i proučavao biblijske tekstove u Betlehemu, a Rufin Akvilejski prevodio Origenova djela na latinski. Njih dvojica, nekoć prijatelji, našli su se na suprotnim stranama spora. Anastazijeva se prepiska i odluke pojavljuju u pozadini njihova sukoba. Jeronim je o papi govorio s velikim poštovanjem, hvaleći njegovu svetost i odlučnost.

Anastazije je održavao veze i sa sjevernoafričkim biskupima. Vrijeme njegova pontifikata podudara se s djelovanjem svetoga Augustina, koji je kao biskup Hipona sve snažnije utjecao na zapadnu teologiju. Sačuvana svjedočanstva ne dopuštaju opsežnu rekonstrukciju papine svakodnevne uprave, ali ga prikazuju kao pastira koji je pratio pitanja različitih mjesnih Crkava i nastojao očuvati njihovo zajedništvo.

Kasniji izvori pripisuju mu i odredbe o držanju svećenika tijekom navještaja Evanđelja te o primanju stranih klerika samo uz potvrdu njihova biskupa. Takve uredbe odgovaraju brizi za liturgijski red i crkvenu disciplinu, ali pojedinosti nisu jednako čvrsto potvrđene kao vrijeme njegova pontifikata i sudjelovanje u origenističkom sporu.

Umro je u Rimu 19. prosinca 401. godine. Jedna kataloška oznaka navodi 402., ali svi lokalni životopisni izvori slažu se s 401. Pokopan je u katakombi svetoga Poncijana uz Via Portuensis. Naslijedio ga je papa Inocent I. Anastazijevo ime ne treba miješati s papom Anastazijem II., koji je vladao gotovo stoljeće poslije, ni s antiohijskim patrijarhom Anastazijem I. ili Anastazijem Sinajskim.

Njegovo štovanje nastalo je prije uspostave suvremenoga postupka kanonizacije. Rimski martirologij spominje ga kao svetoga papu koji se suprotstavio krivim učenjima. U kasnijoj je tradiciji nazivan ispovjednikom vjere, a ne mučenikom. Kratkoća pontifikata nije spriječila da se zapamti njegova odlučna reakcija u raspravi koja je snažno obilježila kršćanski Istok i Zapad.

Anastazije I. pripada papama prijelaza iz četvrtoga u peto stoljeće. Njegova služba pokazuje koliko je rimski biskup već tada bio uključen u pitanja nauka koja su prelazila granice jedne pokrajine. Sačuvani podatci ne dopuštaju raskošan životopis, ali jasno ocrtavaju rimskoga pastira posvećena jedinstvu i pravovjerju Crkve. Njegov spomendan slavi se 19. prosinca.