Sveti Anastazije Antiohijski, mučenik
- Slavi se
- 9. siječnja
Sveti Anastazije Antiohijski štuje se kao kršćanski obraćenik i mučenik iz doba Dioklecijanova progona. Njegov je život poznat iz kasnije hagiografske predaje, a ne iz suvremenih povijesnih zapisa. Zato je sigurno tek da je drevni kult sačuvao spomen mučenika povezana s Antiohijom, dok godinu smrti i događaje koji su joj prethodili treba iznositi oprezno.
Anastazija ne treba miješati s dvojicom antiohijskih patrijarha istoga imena. Anastazije I. Antiohijski živio je u šestom stoljeću, a Anastazije II. početkom sedmoga. Ovaj je Anastazije mučenik kojega predaja smješta na prijelaz iz trećega u četvrto stoljeće. Razlikuje se i od Anastazija Perzijskoga, monaha i mučenika iz sedmoga stoljeća.
Predajni životopis povezuje ga sa svetim Julijanom Antiohijskim te s Antunom, dječakom Celzom i Marcionilom. Prema toj pripovijesti Anastazije isprva nije bio kršćanin. Svjedočio je čudesnom događaju povezanom s mučenicima i potom prihvatio vjeru. U skupini svetaca pojavljuje se kao čovjek čije je obraćenje dovelo do iste osude koju su već podnosili kršćani.
Priča pripada široj predaji o Julijanu i njegovim drugovima. Ona opisuje uhićenja, ispitivanja, čudesa i postojanost pred progoniteljima. Takve su pripovijesti služile očuvanju uspomene na mučenike i ohrabrivanju zajednica, ali često su nastajale dugo nakon događaja. Zbog toga se Anastazijevo obraćenje i pojedinosti njegova stradanja ne mogu potvrditi izvan hagiografskoga teksta.
Kao godina smrti često se navodi 302., dok se sam događaj veže uz Dioklecijanov progon, koji je u najžešćem obliku započeo 303. Ta kronološka napetost pokazuje zašto godinu nije dobro predstavljati kao potpuno sigurnu. Najrazboritije je reći da je Anastazije podnio mučeništvo početkom četvrtoga stoljeća, za progona koji se u predaji povezuje s Dioklecijanom.
Antiohija je tada bila jedan od najvećih gradova Rimskoga Carstva i važno središte kršćanstva. U njoj je postojala snažna crkvena zajednica još od apostolskih vremena. Istodobno je grad bio mjesto gdje su se carske naredbe protiv kršćana mogle provoditi javno i sustavno. Anastazijev spomen pripada mnoštvu vjernika čija pojedinačna povijest nije sačuvana, ali čije je mučeništvo ostalo u mjesnoj i liturgijskoj memoriji.
S njegovim se imenom povezuju i relikvije u manastiru Vrdnik-Ravanica u Srbiji. Međutim, natpis na lokalno sačuvanoj fotografiji može upućivati na Anastazija Perzijskoga, a ne na antiohijskoga mučenika. Stoga se ta relikvijska veza ne može prihvatiti kao potvrđena činjenica. Fotografija prikazuje kovčeg s moćima, a ne samoga sveca, te joj nije potvrđena ni licenca za ponovnu uporabu.
Anastazijevo štovanje prethodi suvremenim postupcima kanonizacije. Naveden je u Rimskom martirologiju, a časte ga katolički i pravoslavni kršćani. Njegov životopis ostaje kratak jer dostupna građa ne dopušta pouzdanu rekonstrukciju podrijetla, zanimanja ili točnoga tijeka mučeništva. Predaja ga pamti kao obraćenika koji je prihvatio Krista unatoč neposrednoj opasnosti i kao mučenika koji je ostao vjeran do smrti. Spomendan svetoga Anastazija Antiohijskoga slavi se 9. siječnja.
