Sveti Anaklet (Klet), papa i mučenik
- Slavi se
- 26. travnja
Sveti Anaklet, poznat i kao Klet, pripada prvom naraštaju rimskih biskupa nakon apostola Petra. U tradicionalnom popisu papa zauzima treće mjesto: naslijedio je svetoga Lina, a nakon njega rimsku je Crkvu vodio sveti Klement. O njegovu se životu sačuvalo malo pouzdanih podataka. Izvori nastali stoljećima poslije njegova vremena prenose različite godine, mjesta i pojedinosti, pa se povijesna jezgra njegova životopisa mora odvojiti od kasnije predaje.
Imena Anaklet i Klet dugo su stvarala zabunu. Grčki oblik Klet znači pozvani, dok se Anaklet tumači kao ponovno pozvani; javlja se i oblik Anenklet. Neki su stari popisi zbog tih različitih oblika računali Kleta i Anakleta kao dvije osobe. Liberijev katalog tako ih razdvaja, dok ih Irenej Lionski, Euzebije, Augustin i drugi važni crkveni pisci smatraju istim rimskim biskupom. Suvremeni crkveni popisi prihvaćaju da je riječ o jednoj osobi.
Ni vrijeme njegova pontifikata nije moguće odrediti s potpunom sigurnošću. U izvorima se pojavljuju rasponi 76.–88., 79.–88., 79.–92. i približno 80.–92. godine. Najrazboritije ga je smjestiti oko 80. do oko 92., uz svijest da kronologija rimskih biskupa u prva dva stoljeća nije jednako čvrsta kao kronologija kasnijih papa. Tradicija mu pripisuje dvanaest godina službe.
Predaja također nije jedinstvena o njegovu podrijetlu. Jedni ga nazivaju Rimljaninom, drugi Atenjaninom ili čovjekom atenskoga podrijetla rođenim u Rimu. Kasni životopisi navode da ga je krstio i zaredio sam apostol Petar, ali za tu tvrdnju nema suvremene potvrde. Sigurno je da ga je rana Crkva pamtila kao jednoga od neposrednih nasljednika apostolskoga naraštaja u Rimu.
Anaklet je vodio rimsku zajednicu u doba Flavijevaca. Vladavine Vespazijana i Tita neko su vrijeme pružale dojam smirenja nakon ranijih progona, ali se položaj kršćana ponovno zaoštrio za cara Domicijana. Rimska Crkva tada još nije imala javnu društvenu moć ni velike građevine. Okupljala se u kućama, oslanjala na službu biskupa, prezbitera i đakona te čuvala vjeru u gradu u kojemu je vjernost Kristu mogla izazvati sumnju i kaznu.
Kasnija predaja Anakletu pripisuje uređenje rimske zajednice u dvadeset i pet područja ili župa te ređenje većega broja svećenika. Govori se i da je podigao prvo spomen-mjesto nad grobom svetoga Petra, namijenjeno uspomeni apostola i drugih mučenika. Drugi mu zapisi pripisuju odredbu da klerici nose kratku kosu, što se poslije povezivalo s početkom tonzure. Te pojedinosti opisuju kako su kasniji naraštaji zamišljali njegovu brigu za ustroj Crkve, ali ne mogu se potvrditi dokumentima iz njegova vremena.
Prema crkvenoj predaji Anaklet je umro mučeničkom smrću oko 91. ili 92. godine, vjerojatno za Domicijanova progona. Mjesto njegova groba povezuje se s Vatikanskom nekropolom, blizu groba svetoga Petra i mjesta pripisana njegovu prethodniku Linu. Epigrafski dokazi nisu dovoljni da bi se pojedini grob sa sigurnošću vezao uz njega. Drevnost njegova štovanja ipak je neupitna: pod imenom Klet uvršten je u Rimski kanon mise, među pape i mučenike koje Crkva zaziva u euharistijskoj molitvi.
Kalendar je nekoć odražavao staru pretpostavku o dvjema osobama. Tridentski kalendar slavio je svetoga Kleta 26. travnja zajedno s papom Marcelinom, dok je 13. srpnja imao zaseban spomen svetoga Anakleta. Papa Ivan XXIII. uklonio je 1960. srpanjski spomen, a uputa Kongregacije za obrede iz 1961. potvrdila je da se isti svetac slavi 26. travnja pod imenom Klet. Rimski martirologij i dalje ga toga dana navodi među svetima.
Anakleta ne treba miješati s protupapom Anakletom II., koji je djelovao u 12. stoljeću, niti sa svetim Kletom iz Oije, španjolskim mučenikom. Papa iz prvoga stoljeća ostaje zasebna osoba, prepoznatljiva po mjestu u nizu prvih rimskih biskupa i po imenu u Rimskom kanonu.
Njegov je životopis kratak jer najstarija svjedočanstva čuvaju ponajprije ime i mjesto u crkvenom nasljedstvu. Kasnije su predaje tu jezgru proširile pričama o podrijetlu, upravi rimskih župa, Petrovu spomen-mjestu i mučeništvu. I kada se te tvrdnje iznose oprezno, ostaje snažna činjenica da je Crkva stoljećima čuvala spomen na Kleta kao jednoga od najranijih Petrova nasljednika. Spomendan svetoga Anakleta, odnosno Kleta, slavi se 26. travnja.
