Sveti Amor iz Amorbacha
- Slavi se
- 17. kolovoza
Sveti Amor iz Amorbacha bio je benediktinac, misionar i prvi opat samostana po kojem je bavarski grad Amorbach dobio ime. O njegovu je životu sačuvano malo pouzdanih podataka. Nije sigurno potječe li iz Irske, Škotske ili Akvitanije, a godine rođenja i smrti ne mogu se utvrditi. Jedini lokalni životopis donosi oštećenu godinu 777., koja je nespojiva s događajima smještenima u prvu polovicu 8. stoljeća te se zato ne može prihvatiti.
Amor se kao benediktinac pridružio svetom Pirminu, osnivaču samostana Reichenau i misionaru koji je djelovao u gornjem Porajnju i Elzasu. Povezuje ga se i s djelovanjem za würzburškoga biskupa Burkharda. Ti podatci smještaju ga u krug redovnika koji su u 8. stoljeću osnivali samostane, poučavali stanovništvo i iz novih redovničkih središta širili kršćanski život.
Prema mjesnoj predaji, oko 714. dao je podignuti kapelu uz izvor ljekovite vode u Odenskoj šumi. Izvor je poslije prozvan Amorovim zdencem. Tvrdnja da je kapelu posvetio Pirmin kao biskup nije sigurna jer je Pirmin prije svega poznat kao opat i misionarski utemeljitelj. Pouzdanija je veza između Amorova imena, izvora i nastanka mjesnoga crkvenog središta.
Oko 730. uz kapelu je utemeljen benediktinski samostan Amorbach, a Amor je postao njegov prvi opat. Kao poglavar zajednice bio je odgovoran za redovničku molitvu, rad, stegu i misionarsko djelovanje. Samostan je postao jezgrom naselja iz kojega se razvio današnji grad Amorbach u bavarskom okrugu Miltenberg.
Amora iz Amorbacha ne treba poistovjetiti sa svetim Amorom iz Akvitanije ni s Amorom iz Franche-Comtéa. Iako predaja o njegovu nepoznatom podrijetlu spominje Akvitaniju, njegovo je sigurno razlikovno obilježje djelovanje u Odenskoj šumi i veza sa samostanom Amorbach. Štovanje mu je predkongregacijsko, bez sačuvanih podataka o formalnoj kanonizaciji. Njegov spomendan navodi se 17. kolovoza, ali taj datum u lokalnoj građi ima samo jedan izravan svjedok.
Amorov životopis ostaje kratak jer izvori ne čuvaju pojedinosti o njegovu odrastanju, redovničkoj formaciji, upravljanju samostanom ni smrti. Ono što se može sigurno povezati u jasnu cjelinu jest njegovo benediktinsko i misionarsko djelovanje uz Pirmina, kapela kraj izvora u Odenskoj šumi te utemeljenje Amorbacha oko 730. Njegovo je ime tako ostalo zapisano ne samo u crkvenoj predaji nego i u imenu samostana i grada koji su izrasli oko redovničke zajednice.