Sveti Ambrozije Barlow

Sveti Ambrozije Edward Barlow bio je engleski benediktinac, svećenik i mučenik, jedan od Četrdesetorice mučenika Engleske i Walesa. Rodio se oko 1585. kraj Manchestera, a pogubljen je 10. rujna 1641. u Lancasteru zato što je kao katolički svećenik djelovao u zemlji u kojoj je njegova služba bila kažnjiva kao veleizdaja.

Rođen je u Barlow Hallu u Chorlton-cum-Hardyju kao četvrti sin Sir Alexandera Barlowa i Mary Brereton. Kršten je 30. studenoga 1585. u kapeli u Didsburyju pod imenom Edward. Godina 1587. pojavljuje se u jednom kasnijem biografskom zapisu, ali krsni podatak podupire rođenje oko 1585.

Obitelj je neposredno osjećala posljedice vjerskih promjena u Engleskoj. Barlowovi su se nerado priklonili Engleskoj Crkvi nakon potiskivanja katoličkih ustanova. Edwardov djed po ocu umro je 1584. u zatvoru zbog svojih uvjerenja, a ocu su zbog odbijanja vjerske prilagodbe oduzete dvije trećine imanja. S majčine strane pripadao je široj obitelji Brereton, među čijim je članovima bila snažnije prihvaćena reformirana vjera.

S dvanaest godina Edward je 1597. postao paž u kući protestantskoga rođaka Sir Uriana Leigha u Adlingtonu u Cheshireu. Slijedio je anglikansku vjeru do 1607., kada se nakon razgovora s prijateljem vratio katoličanstvu. Po završetku službe u rođakovoj kući odlučio je postati svećenik.

Studirao je na Engleskom kolegiju u Douaiju, ustanovi koja je pripremala svećenike za opasnu englesku misiju. Nastavio je obrazovanje na Kraljevskom kolegiju svetoga Albana u Valladolidu u Španjolskoj. Za posjeta Engleskoj 1613. bio je nekoliko mjeseci zatvoren. Nakon puštanja vratio se 1615. u Douai i pristupio engleskim benediktincima u samostanu svetoga Grgura, zajednici iz koje se razvila današnja opatija Downside.

U samostanu je njegov brat Rudesind bio prior. Edward je primio redovničko ime Ambrozije i postao član Reda svetoga Benedikta. Za svećenika je zaređen 1617. Iste se godine vratio u Englesku, premda je znao da ga već sam ulazak u zemlju kao katoličkoga svećenika izlaže zatvoru i smrtnoj kazni.

Najprije je otišao u obiteljski Barlow Hall, a zatim se nastanio kod Sir Thomasa Tyldesleyja u Morleys Hallu u Astleyju. Thomasova je baka osigurala svećeniku prihod kako bi mogao služiti siromašnim katolicima južnoga Lancashirea. Ondje je proveo dvadeset i četiri godine.

Ambrozije je potajno slavio misu, dijelio sakramente i obilazio vjernike raspršene po velikom području. Svakodnevno je molio časoslov i krunicu. Bio je poznat po blagosti i duhovitosti, a siromašni su ga osobito voljeli. O velikim blagdanima primao ih je u kuću i dijelio s njima ono što je imao.

Kako bi izbjegao nadzor vlasti, uspostavio je ritam kretanja: četiri tjedna obilazio je župu, a zatim pet tjedana ostajao u Morleys Hallu. Često je odlazio rođacima Downes u Wardley Hall i ondje slavio misu za okupljene vjernike. Tijekom tih godina četiri je puta bio uhićen, ali je svaki put pušten bez optužnice.

Kralj Karlo I. potpisao je 7. ožujka 1641. proglas kojim je svećenicima naređeno da u roku od mjesec dana napuste zemlju. Oni koji bi ostali trebali su biti uhićeni i kažnjeni kao izdajnici. Ambrozijevi su ga vjernici nagovarali na bijeg ili skrivanje, ali je odbio napustiti zajednicu. Nedavno je pretrpio moždani udar i ostao djelomično paraliziran, pa je opasnost bila još veća.

Na Uskrs, 25. travnja 1641., vikar iz Leigha i oko četiristo naoružanih ljudi opkolili su Morleys Hall. U kući se nalazilo približno sto pedeset vjernika. Ambrozije se predao kako bi zaštitio okupljene; vlasti su zabilježile njihova imena i pustile ih.

Zbog posljedica moždanoga udara svezan je i postavljen na konja, a drugi ga je čovjek pridržavao da ne padne. Pratnja od šezdesetak ljudi odvela ga je sucu mira u Winwick, a zatim u dvorac Lancaster. Predaja uz zatočeništvo veže san u kojem mu se ukazao mučenik Edmund Arrowsmith i najavio da će i Ambrozije podnijeti istu smrt.

Pred sucem Sir Robertom Heathom pojavio se 7. rujna. Otvoreno je ispovjedio katoličku vjeru i branio svoje svećeničko djelovanje. Sutradan je proglašen krivim i osuđen na smrt. Dana 10. rujna odvučen je iz dvorca Lancaster do stratišta, obješen te nakon toga raskomadan prema tadašnjoj kazni za veleizdaju. Glava mu je izložena na koplju.

Francis Downes iz Wardley Halla spasio je njegovu lubanju i sačuvao je u obitelji. Danas se nalazi u Wardley Hallu. Sačuvane su i druge relikvije: čeljusna kost u crkvi svetoga Ambrozija u Barlow Mooru, lijeva ruka u opatiji Stanbrook te desna ruka u opatiji Mount Angel u Oregonu. Kada je vijest o smrti stigla benediktincima u Douaiju, zajednica je slavila zahvalnu misu i pjevala Te Deum.

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 15. prosinca 1929. Papa Pavao VI. uvrstio ga je 25. listopada 1970. među svete kao člana Četrdesetorice mučenika Engleske i Walesa. Njegov spomendan slavi se 10. rujna.

Ambrozijevo ime nose crkve u Astleyju, Barlow Mooru i Hall Greenu te više škola u širem području Manchestera i drugdje u Engleskoj. Crkva u Barlow Mooru isprva je bila posvećena svetom Ambroziju Milanskom, a nakon kanonizacije dobila je ime Ambrozija Barlowa. Time se jasno razlikuju dvojica svetaca istoga imena.

Sveti Ambrozije Barlow ostao je obilježen dugim, tihim služenjem prije mučeništva. Više od dva desetljeća živio je među katolicima Lancashirea, dijelio njihov rizik i nije ih napustio kada je progon postao neposredan. Zbog pretrpljenoga moždanog udara zazivaju ga i osobe pogođene tom bolešću, a Manchester ga štuje kao jednoga od svojih najpoznatijih mučenika.