Sveti Ambrozije Aleksandrijski
- Slavi se
- 17. ožujka
Ambrozije Aleksandrijski bio je Origenov učenik, prijatelj i pokrovitelj u prvoj polovici 3. stoljeća. Potjecao je iz ugledne i imućne obitelji te je, prema starim vijestima, bio dvorski čovjek. Prije susreta s Origenom pripadao je kršćanskim gnostičkim strujama: povezuje ga se s valentinijanstvom, a zatim i s marcionizmom. Njegov život pokazuje kako su se u Aleksandriji, jednom od najvećih intelektualnih središta staroga svijeta, isprepletali obraćenje, teološko istraživanje i konkretna potpora širenju kršćanske književnosti.
Godine 212. Ambrozije je slušao Origena u aleksandrijskoj katehetskoj školi. Origenovo tumačenje Svetoga pisma odvelo ga je iz dotadašnjih gnostičkih uvjerenja prema vjeri Crkve. Obraćenje nije ostalo samo promjenom mišljenja. Ambrozije se čvrsto vezao uz učitelja, postao njegov stalni suputnik i poslije primio đakonsko ređenje. Kao obrazovan i materijalno neovisan čovjek mogao je Origenovu radu pružiti pomoć koja je nadilazila uobičajen odnos učenika i učitelja.
Ambrozije je neumorno poticao Origena da obrađuje teška biblijska i teološka pitanja. Postavljao mu je pitanja, tražio sustavna objašnjenja i nagovarao ga da svoje pouke pretvori u opsežne komentare. Origen ga je zato, s mješavinom zahvalnosti i blage zadirkivosti, nazivao grčkom riječju ergodiṓktēs, otprilike „nadzornik posla” ili „onaj koji tjera na rad”. Taj nadimak dobro opisuje Ambrozijevu ulogu: nije sam postao glasoviti pisac, ali je prepoznao dar drugoga čovjeka i ustrajno mu pomagao da ga plodno upotrijebi.
Njegovo se pokroviteljstvo očitovalo vrlo praktično. O vlastitom je trošku Origenovu radu stavio na raspolaganje prepisivače i druge pomoćnike potrebne za nastanak i umnažanje knjiga. U doba kada je svaki primjerak trebalo ručno zapisati, takva je potpora bila presudna. Teološka misao nije se mogla širiti bez ljudi koji su pribavljali materijal, bilježili diktat, uređivali tekst i izrađivali prijepise. Ambrozijevo je bogatstvo tako postalo sredstvom služenja Crkvi i kršćanskoj naobrazbi.
Origen mu je nakon 218. posvetio više svojih djela. Među njima se navode Komentar Ivanova evanđelja, rasprava O molitvi i veliko apologetsko djelo Protiv Celza. Posljednje je napisao upravo na Ambrozijev poticaj, odgovarajući na napade poganskoga filozofa Celza protiv kršćanske vjere. Ambrozije se spominje i u samome djelu, što ga svrstava među rijetke ljude čiji je osobni poticaj izravno utjecao na nastanak jednoga od najvažnijih tekstova ranokršćanske apologetike.
I sam je pisao pisma. Jeronim ih je poslije hvalio kao dokaz njegove darovitosti, ali gotovo cijela nisu sačuvana. Preostao je tek ulomak. Gubitak njegovih spisa otežava potpuniju prosudbu njegova obrazovanja i teoloških stavova nakon obraćenja. Ipak, tragovi u Origenovim i Jeronimovim djelima pokazuju da Ambrozije nije bio samo bogati mecena. Sudjelovao je u raspravama, razumio važnost pisanoga odgovora na protivnike kršćanstva i znao prepoznati teme koje su zahtijevale sustavnu obradu.
Za progona pod carem Maksiminom Tračaninom 235. Ambrozije je bio izložen stradanju zbog vjere. Zajedno s Protoctetusom našao se u opasnosti koja je mogla završiti smrću. Origen im je tada uputio Poticaj na mučeništvo, spis koji ih je pripremao da ostanu vjerni ako budu izvedeni pred progonitelje. Ambrozije je preživio progon i bio pušten. Zato ga se časti kao ispovjedaoca, odnosno kršćanina koji je zbog vjere podnio progon i patnju, ali nije umro nasilnom smrću.
Posljednje poznate vijesti o njemu povezane su s djelom Protiv Celza. Umro je oko 250., a točan datum i okolnosti smrti nisu poznati. Spomendan svetoga Ambrozija Aleksandrijskoga navodi se 17. ožujka, premda je povijesna potvrda toga datuma oskudnija od podataka o njegovoj povezanosti s Origenom.
Ambrozija Aleksandrijskoga ne treba poistovjetiti s glasovitim Ambrozijem Milanskim iz 4. stoljeća niti s drugim crkvenim piscima istoga imena. Njegovo je posebno mjesto u ranokršćanskoj povijesti vezano uz Aleksandriju i Origena. Učenikovim je pitanjima usmjeravao učiteljev rad, a svojim je sredstvima omogućio da se taj rad zapiše i prenese. Njegov život ostao je u sjeni velikoga teologa kojemu je služio, ali bez takve potpore znatan dio Origenova golemog književnog pothvata teško bi mogao nastati u obliku koji je obilježio kasniju kršćansku misao.
