Sveti Ambrozije

Priča o svetom Ambroziju

Jedan od životopisaca svetoga Ambrozija primijetio je da će na Posljednjem sudu ljudi još uvijek biti podijeljeni na one koji su se divili svetom Ambroziju i one kojima je bio od srca mrzak. Pred nama se pojavljuje kao čovjek djela koji je duboko zarezao u živote svojih suvremenika. Čak su i kraljevske osobe bile među onima koje su imale podnijeti teške božanske kazne zato što su stale Ambroziju na put.

Kad je carica Justina pokušala oteti dvije bazilike Ambrozijevim katolicima i predati ih arijancima, usudio se izazvati dvorske eunuhe da ga pogube. Njegov je narod stao uz njega pred licem carskih četa. Usred pobuna svoj je narod i bodrio i smirivao očaravajućim novim himnima uglazbljenima na živopisne istočnjačke napjeve.

U svojim sporovima s carem Valentinijanom II. izrekao je načelo: „Car je u Crkvi, a ne iznad Crkve.“ Javno je ukorio cara Teodozija zbog pokolja 7.000 nevinih ljudi. Car je za svoj zločin učinio javnu pokoru. Takav je bio Ambrozije, borac poslan u Milano kao rimski upravitelj, a izabran, dok je još bio katekumen, za biskupa naroda.

No postoji i drugo lice Ambrozija — ono koje je utjecalo na Augustina iz Hipona, kojega je sveti Ambrozije obratio. Ambrozije je bio strastven čovjek sitna rasta, visoka čela, izdužena sjetna lica i velikih očiju. Možemo ga zamisliti kao krhku pojavu koja na prsima steže kodeks Svetoga pisma. To je bio Ambrozije plemenita podrijetla i velike učenosti.

Augustin je otkrio da je Ambrozijevo govorništvo manje umirujuće i zabavno, ali mnogo učenije od govorništva drugih suvremenika. Ambrozijeve su propovijedi često bile oblikovane po uzoru na Cicerona, a njegove su misli odavale utjecaj suvremenih mislilaca i filozofa. Nije imao skrupula obilno posuđivati od poganskih autora. Na propovjedaonici se ponosio svojom sposobnošću da pokazuje svoj plijen — „zlato Egipćana“ — preuzeto od poganskih filozofa.

Njegove propovijedi, njegovi spisi i njegov osobni život otkrivaju ga kao čovjeka onostranosti, a ipak uključenog u velika pitanja svojega vremena. Za Ambrozija je čovještvo prije svega bilo duh. Da bi se ispravno mislilo o Bogu i o ljudskoj duši, onome što je Bogu najbliže, nije se trebalo zaustavljati ni na kakvoj materijalnoj stvarnosti. Bio je gorljivi zagovornik posvećenoga djevičanstva.

Utjecaj svetoga Ambrozija na Augustina uvijek će ostati predmetom rasprave. Ispovijesti otkrivaju neke muževne, nagle susrete između Ambrozija i Augustina, ali nema nikakve sumnje u Augustinovo duboko poštovanje prema učenom biskupu.

Jednako tako nema nikakve sumnje da je sveta Monika ljubila Ambrozija kao anđela Božjega koji je njezina sina iščupao iz njegova prijašnjeg života i doveo ga do uvjerenja o Kristu. Uostalom, upravo je Ambrozije položio svoje ruke na ramena gologa Augustina dok je silazio u krsni zdenac da se zaodjene Kristom.

Razmišljanje

Ambrozije nam pokazuje istinski katolički značaj kršćanstva. On je čovjek duboko uronjen u učenost, pravo i kulturu starih i svojih suvremenika. Pa ipak, usred djelatne zauzetosti u ovome svijetu, kroz Ambrozijev život i propovijedanje provlači se ova misao: skriveni smisao Pisma poziva naš duh da se uzdigne u drugi svijet. Naša je uloga kao katolika dijeliti poruku evanđelja ljudima nadomak i nadaleko. Takvo bi se poslanje svidjelo Bogu. Sveti Ambrozije: moli za nas!

Sveti Ambrozije zaštitnik je:

pčelara

prosjaka

učenosti

Milana

Ivana Franciska de Chantal: svetica za one koji trpe od depresije