Sveti Ambrosio Kibuuka
- Životni vijek
- † 1886.
- Slavi se
- 3. lipnja
Ambrosio Kibuuka pripada naraštaju mladih kršćana čije je mučeništvo potkraj 19. stoljeća obilježilo povijest Crkve u Ugandi. Rodio se oko 1868. u Butuzzaliisu, na području Ssinga u kraljevstvu Bugandi. Bio je jedini sin Kisuulea Balamazea i Wampere koji je preživio djetinjstvo. Njegov otac služio je kao dužnosnik zadužen za Mujaguzo, svečane bubnjeve bugandskoga kralja. Takva povezanost s dvorom otvorila je Ambrosiju put prema službi kraljevskoga paža.
Oko petnaeste godine došao je na dvor kralja Mwange II. Život paževa nije bio tek počasna služba. Mladići su boravili u neposrednoj blizini vladara, izvršavali njegove naloge i bili izloženi njegovoj samovolji. Upravo se među njima širila kršćanska vjera, najprije zahvaljujući misionarima, a zatim i domaćim obraćenicima koji su poučavali svoje vršnjake. Ambrosio je na dvoru upoznao mladiće koji će zajedno s njim postati jezgra ugandskih mučenika.
Na brigu mu je bio povjeren mlađi rođak Achilles Kiwanuka. Ambrosio ga je najprije povezao s Josephom Mukasom Balikuddembeom, vodećim katolikom na dvoru, a potom s Charlesom Lwangom. Obojica su poučavala katekumene i štitila mlađe paževe. Tako Ambrosijev pristup kršćanstvu nije ostao izdvojena osobna odluka: uključio se u zajednicu koja je vjeru živjela usred opasnosti i u kojoj su stariji preuzimali odgovornost za mlađe.
Napetost na dvoru naglo je porasla 1885. Kralj Mwanga dao je pogubiti anglikanskoga biskupa Jamesa Hanningtona, a zatim je naredio smrt Josepha Mukase Balikuddembea. Mukasa je bio kažnjen jer je kralju prigovorio zbog ubojstva i protivio se njegovu postupanju prema paževima. Njegova smrt 15. studenoga pokazala je mladim kršćanima da ih vjera može stajati života.
Već sljedećega dana, 16. studenoga 1885., Ambrosio je primio krštenje. Krstio ga je misionar Siméon Lourdel, u Bugandi poznat kao Mapeera. Krštenje u takvim okolnostima nije bilo društvena pogodnost ni prolazna sklonost. Ambrosio je svjesno pristupio zajednici kojoj je kralj upravo pogubio jednoga od najistaknutijih članova. Imao je približno sedamnaest godina.
Progoni su se nastavili u proljeće 1886. Mwanga je 26. svibnja sazvao paževe i zatražio da se izdvoje oni koji mole kao kršćani. Ambrosio je stao među njih. Uhićenike su vezali i poveli prema Namugongu, udaljenom stratištu na kojem je trebalo izvršiti smrtnu presudu. Put je bio dug i iscrpljujući, a pojedini su zarobljenici ubijeni prije dolaska. Ambrosio je s drugima stigao do Namugonga te ondje proveo približno tjedan dana u zatočeništvu.
Dana 3. lipnja 1886. osuđenike su izveli na lomaču. Ambrosija su umotali u trsku i živoga spalili. Imao je sedamnaest ili osamnaest godina. Istoga je dana pogubljen Charles Lwanga i niz njihovih drugova. Njihova smrt nije bila posljedica jednoga usputnog sukoba, nego vrhunac progona kršćanskih paževa i službenika koji su odbili odreći se vjere i podložiti se kraljevim zahtjevima protivnim svojoj savjesti.
Ambrosio se ubraja među dvadeset i dvojicu katoličkih Ugandskih mučenika. Šira povijest progona obuhvaća i anglikanske kršćane koji su također dali život u Bugandi. Različita crkvena pripadnost nije izbrisala zajedničku činjenicu: mladi afrički kršćani podnijeli su smrt jer nisu htjeli zanijekati Krista.
Papa Benedikt XV. proglasio je Ambrosija i njegove katoličke drugove blaženima 1920. Papa Pavao VI. proglasio ih je svetima 18. listopada 1964. Kanonizacija je imala posebno značenje za Crkvu u Africi: pred cijelom je Crkvom potvrdila svetost domaćih vjernika koji su Evanđelje prihvatili tek nekoliko godina prije mučeništva, ali su ga živjeli s punom odlučnošću.
Spomendan svetoga Ambrosija slavi se 3. lipnja, zajedno s Ugandskim mučenicima. Njihovo svetište u Namugongu postalo je jedno od glavnih hodočasničkih mjesta afričkoga kontinenta. Ambrosio se osobito povezuje s mladima i katoličkim društvima mladeži. U njegovu kratkom životu ističu se vjernost u kušnji, skrb za mlađega rođaka i pripadnost zajednici koja se međusobno podupirala pred nasiljem. Premda je na dvor došao kao kraljev paž, njegovo je ime ostalo zapamćeno po slobodnoj odluci kojom se pridružio progonjenim kršćanima i s njima prihvatio smrt.
