Sveti Amadej Amidejski
- Slavi se
- 17. veljače
Sveti Amadej Amidejski, poznat i kao Bartolomeo ili Amadio degli Amidei, bio je jedan od Sedmorice svetih utemeljitelja Reda slugu Marijinih, odnosno servita. Živio je u 13. stoljeću i potjecao iz Firence, tada bogate i politički nemirne gradske republike. Pripadao je uglednoj obitelji Amidei, ali o njegovu djetinjstvu, obrazovanju i ranom radu nisu sačuvani pouzdani pojedinačni podatci.
Amadeja je s Bonfilijem Monaldijem, Aleksijem Falconierijem, Benediktom dell’Antellom, Ricoverom Uguccionijem, Gerardinom Sostegnijem i Ivanom Manettijem povezivalo duhovno prijateljstvo. Svi su pripadali firentinskoj bratovštini Laudesi, čiji su članovi njegovali molitvu i marijansku pobožnost. U sredini obilježenoj sukobima gvelfa i gibelina njihova je zajednica izabrala put pomirenja, zajedničke molitve i služenja.
Početak njihova reda predaja povezuje s 1233. godinom. Sedmorica su istodobno osjetila poziv da napuste dotadašnji način života i potpunije se posvete Bogu pod Marijinom zaštitom. Napustili su svoje građanske položaje i najprije se povukli u La Camarziju na rubu Firence. Potom su se nastanili na Monte Senariju, brdu sjeverno od grada, gdje su uredili pustinjačku nastambu i crkvu.
Njihov se život temeljio na zajedništvu, pokori, molitvi i siromaštvu. Nosili su crni habit, koji je u njihovoj duhovnosti bio povezan s Marijinim žalostima. Isprva nisu namjeravali osnovati velik red, ali su privukli nove sljedbenike. Nakon crkvenoga razlučivanja počeli su primati novake, a zajednica je prihvatila Pravilo svetoga Augustina. Iz prvotnoga bratstva razvio se Red slugu Marijinih, jedan od prosjačkih redova zapadne Crkve.
Amadejev osobni udio ne može se odvojiti od zajedničkoga pothvata Sedmorice. Njemu se ne smiju pripisivati događaji koji pripadaju Aleksiju Falconieriju ili drugim utemeljiteljima. Sigurno je da je kao član prvotne zajednice sudjelovao u oblikovanju servitskoga načina života i u njegovim najranijim godinama na Monte Senariju. Nije potvrđeno da je bio svećenik.
Umro je na Monte Senariju. Godina smrti bilježi se različito, kao 1265. ili 1266., pa je nije moguće svesti na jedan posve siguran datum. Njegovo se štovanje također razvijalo unutar zajedničkoga štovanja utemeljitelja. Papa Klement XI. dopustio je 1717. štovanje Aleksija Falconierija, a 3. srpnja 1725. istu je čast proširio na preostalih šest utemeljitelja, među kojima je bio Amadej.
Papa Lav XIII. proglasio je Sedmoricu svetima kao skupinu 15. siječnja 1888. Njihovo je zajedničko slavlje isprva bilo određeno za 11. veljače, na obljetnicu papinskoga odobrenja reda. Nakon što je taj dan 1909. posvećen Gospi Lurdskoj, slavlje je premješteno na 12. veljače. Obnovom kalendara 1969. određeno je za 17. veljače, dan smrti svetoga Aleksija Falconierija i zajednički spomendan svih sedam utemeljitelja.
Spomendan svetoga Amadeja Amidejskog stoga se slavi 17. veljače zajedno s njegovom šestoricom drugova. Njegova se uspomena ne temelji na opširno sačuvanom pojedinačnom životopisu, nego na mjestu koje je zauzeo u nastanku servitskoga reda. Zajednica koju su Sedmorica započela u Firenci proširila se izvan Italije, a marijanska pobožnost, osobito razmatranje Marijinih žalosti, ostala je jednim od njezinih prepoznatljivih obilježja.
