Sveti Alipije Tagaški
- Slavi se
- 15. kolovoza
Sveti Alipije Tagaški bio je biskup Tagaste, prijatelj i učenik svetoga Augustina te važan sudionik crkvenoga života u sjevernoj Africi početkom 5. stoljeća. Rodio se sredinom 4. stoljeća u aristokratskoj obitelji u Tagasti, današnjem Souk Ahrasu u Alžiru. Točna godina rođenja nije poznata. Augustin je u Ispovijestima sačuvao događaje iz njegove mladosti i obraćenja.
Alipije je kao mladić studirao u Kartagi, gdje mu je Augustin bio učitelj. Njihov se odnos razvio u doživotno prijateljstvo; Augustin ga je nazivao bratom svojega srca. U razdoblju kada je Augustin prihvaćao manihejska uvjerenja, i Alipije se približio tomu pokretu. Privlačila ga je stroga stega koju su manihejci zahtijevali od svojih izabranika, a držao je i da bi brak mogao ometati zajedničku potragu prijatelja za mudrošću.
Studirao je pravo i otišao u Rim, gdje je obavljao službu magistrata. Augustin je iz njegova rimskog života sačuvao zgodu s gladijatorskim igrama. Alipije se protivio krvavim priredbama, ali su ga prijatelji odveli u arenu. Isprva je držao oči zatvorene. Kad ga je buka navela da pogleda, nasilni ga je prizor privukao te je poslije i druge pozivao na igre. Iskustvo ga je suočilo s vlastitom slabošću; napustio je tu naviku i vratio se ozbiljnomu duhovnom traženju.
Godine 384. pridružio se Augustinu u Milanu. Ondje su slušali propovijedi biskupa Ambrozija, koji je na njih snažno utjecao tumačenjem Svetoga pisma. Alipije je bio uz Augustina u milanskom vrtu u trenutku njegove konačne odluke da promijeni život. Njih dvojica zajedno su se pripravljala za krštenje, a Ambrozije ih je krstio tijekom vazmenoga bdjenja u travnju 387.
Nakon krštenja vratili su se u Tagastu. Alipije je sudjelovao u zajedničkom životu posvećenom molitvi, studiju i traženju Boga te se povezuje s osnutkom prve Augustinove monaške zajednice u sjevernoj Africi. Kada je Augustin zaređen za svećenika u Hiponu, Alipije se preselio onamo i postao članom zajednice koju je njegov prijatelj utemeljio.
Prije 394. hodočastio je u Svetu Zemlju i ondje susreo svetoga Jeronima. Po povratku je postao biskup rodne Tagaste. Kao biskup sudjelovao je u raspravama koje su snažno obilježile afričku Crkvu, osobito u sukobu s donatistima. Donatistički raskol dijelio je kršćanske zajednice sjeverne Afrike još od progona početkom 4. stoljeća, a spor se odnosio na valjanost sakramenata i položaj klerika koji su u progonu posustali.
Na velikom susretu katoličkih i donatističkih biskupa u Kartagi 411. Alipije je zajedno s Augustinom i Possidijem izabran za predstavnika katoličke strane. Njegovo sudjelovanje pokazuje povjerenje koje je uživao među afričkim biskupima. Bio je nazočan i saboru u Milevi u Numidiji 416., nakon kojega je sastavio izvješće za papu Inocenta I.
Održavao je veze s drugim istaknutim kršćanima svojega vremena. Godine 395. pisao je Paulinu iz Nole i zatražio primjerak Euzebijeve Crkvene povijesti. Paulin se zanimao za njegova uvjerenja i život, a Alipije je zamolio Augustina da mu odgovori. Ta se prepiska povezuje s okolnostima u kojima je Augustin poslije oblikovao Ispovijesti, djelo koje je sačuvalo i najživlje prizore iz Alipijeve mladosti.
Alipije je ostao biskup Tagaste do smrti oko 430. Mjesto smrti nije pouzdano zabilježeno. Živio je u doba propadanja rimske vlasti u sjevernoj Africi i vandalskoga prodora koji je obilježio posljednje godine Augustinova života. Njegova biskupska služba povezala je osobno iskustvo obraćenja, monaški život i odgovornost za zajednicu zahvaćenu teološkim i političkim sukobima.
O njegovu ranom javnom štovanju nema sigurnih zapisa. Papa Grgur XIII. uvrstio ga je 1584. u Rimski martirologij. Glavni se spomendan svetoga Alipija Tagaškoga slavi 15. kolovoza. Augustinske ga zajednice slave zajedno sa svetim Possidijem 16. svibnja, dok regularni kanonici svetoga Augustina njihov zajednički spomen obilježavaju 17. kolovoza.
