Sveti Alfonso Maria Fusco
- Životni vijek
- 1839. – 1910.
- Slavi se
- 7. veljače
Sveti Alfonso Maria Fusco bio je talijanski svećenik i utemeljitelj Sestara svetoga Ivana Krstitelja, poznatih kao baptistinke. Rodio se 23. ožujka 1839. u Angriju kraj Salerna kao najstarije od petero djece poljodjelca Aniella Fusca i Giuseppine Schianova.
Roditelji su dugo željeli dijete i molili na grobu tada blaženoga Alfonsa Marije Liguorija. Rođenje sina pripisali su njegovu zagovoru i dali mu ime Alfonso. Dva mjeseca nakon dječakova rođenja Liguori je proglašen svetim. U obitelji se tako od početka njegov život povezivao sa zahvalnošću i svećeničkim pozivom.
Alfonso je kao dijete pokazivao suosjećanje prema siromašnima. Prvu pričest i potvrdu primio je sa sedam godina, a školovao se kod svećenika. S jedanaest godina ušao je u sjemenište u Noceri dei Pagani. Tijekom školovanja sazrijevala je njegova želja da uz svećeništvo osnuje ustanovu posvećenu obrazovanju i zaštiti siromašne djece.
Za svećenika je zaređen 29. svibnja 1863. u Avellinu. Služio je u zbornoj crkvi svetoga Ivana Krstitelja u rodnome Angriju. Pastoralno se približavao djeci i mladima koji su živjeli bez školovanja i sigurnoga doma. U njihovu siromaštvu prepoznao je poziv koji nije mogao ostvariti sam.
Presudan je bio susret s Maddalenom Caputo, ženom koja je željela prihvatiti redovnički život. Dana 25. rujna 1878. ona i još tri žene okupile su se u Angriju te se posvetile Bogu i služenju. Tako su nastale Sestre svetoga Ivana Krstitelja. Nova je zajednica povezivala evangelizaciju, obrazovanje i skrb za napuštenu djecu. U kuću su istodobno dolazile nove kandidatice i siročad, pa su siromaštvo i organizacijske teškoće brzo iskušale malu družbu.
Fusco je prošao i kroz teške unutarnje sukobe. Protiv njega su iznesene optužbe, a biskup ga je pokušao udaljiti od vodstva ustanove. Podjele su zahvatile i same sestre; u jednoj mu prigodi nisu dopustile ući u kuću zajednice u Rimu. Crkvene su ga vlasti pozvale da se povuče iz neposrednoga upravljanja djelom koje je osnovao. Prihvatio je takvo poniženje bez napuštanja svojega svećeničkog služenja i brige za zajednicu.
U noći 5. veljače 1910. teško se razbolio. Sljedećega jutra primio je sakramente, blagoslovio svoje redovničke kćeri i umro 6. veljače u Angriju. Družba koju je utemeljio nastavila je raditi među mladima, osobito među siromašnima i napuštenima.
Postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je 1930. Papa Pavao VI. priznao je 1976. njegove herojske kreposti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 7. listopada 2001. Nakon priznanja drugoga čuda papa Franjo kanonizirao ga je 16. listopada 2016.
Alfonsa Mariju Fusca ne treba zamijeniti s blaženim Tommasom Marijom Fuscom, drugim talijanskim svećenikom i utemeljiteljem iz 19. stoljeća, ni sa svetim Alfonzom Liguorijem, po kojemu je dobio ime.
Spomendan svetoga Alfonsa Marije Fusca slavi se 7. veljače. Dan njegove smrti, 6. veljače, u nekim je zapisima pogrešno prenesen kao spomendan.
