Sveti Aleksandar Jeruzalemski
- Slavi se
- 18. ožujka
Sveti Aleksandar Jeruzalemski bio je biskup, kršćanski učitelj i mučenik 3. stoljeća. Potjecao je iz Kapadocije, a krajem 2. stoljeća školovao se u znamenitoj aleksandrijskoj katehetskoj školi. Bio je učenik Pantaena i Klementa Aleksandrijskoga te prijatelj Origena.
Oko 200. postao je biskup u Kapadociji. Za progona je pružio utočište Klementu, koji je pobjegao iz Egipta. I sam je bio zatočen zbog vjere za cara Aleksandra Severa. Nakon oslobođenja došao je u Jeruzalem, gdje ga je ostarjeli biskup Narcis zamolio da ostane kao njegov pomoćnik i koadjutor. Poslije je sam preuzeo jeruzalemsku stolicu. Njegov prijelaz iz jedne biskupije u drugu jedan je od najranijih zabilježenih primjera takva premještaja.
Aleksandar je poticao kršćansku učenost. Dopustio je Origenu da kao laik govori u crkvi, a nakon prigovora drugih biskupa branio je odluku primjerima slične prakse. Poslije ga je zaredio za svećenika. U Jeruzalemu je utemeljio vrijednu knjižnicu kojom se služio i Euzebije Cezarejski. Ulomci Aleksandrovih pisama Antinoitima, Antiohijcima, Origenu i Demetriju Aleksandrijskomu sačuvani su upravo zahvaljujući Euzebiju.
Za Decijeva progona, oko 250., već staroga Aleksandra odveli su u Cezareju. Odbio se odreći vjere i umro u zatvoru 251. Kasniji životopis govori da je preživio mučenja i da ga zvijeri u areni nisu napale nego mu lizale noge. Ta scena pripada hagiografskoj predaji; Euzebijevo svjedočanstvo pouzdanije potvrđuje njegovo zatočeništvo, starost i smrt zbog vjere.
Rimokatolička Crkva slavi ga 18. ožujka, dok istočne tradicije imaju druge datume. Njegovo štovanje potječe iz vremena prije suvremenih kanonizacijskih postupaka.
Aleksandra Jeruzalemskoga ne treba miješati s Aleksandrom Aleksandrijskim, Aleksandrom Carigradskim, papom Aleksandrom I. ni Albertom Jeruzalemskim iz 13. stoljeća. Njega određuju kapadocijska i jeruzalemska biskupska služba, prijateljstvo s Origenom te smrt u Decijevu progonu.
