Sveti Albert Jeruzalemski
- Slavi se
- 14. rujna
Sveti Albert Jeruzalemski, poznat i kao Albert iz Vercellija ili Alberto Avogadro, bio je regularni kanonik, biskup, papinski diplomat i jeruzalemski patrijarh. Karmelićani ga osobito štuju kao sastavljača Pravila koje je njihovoj pustinjačkoj zajednici dalo trajan oblik života.
Rodio se 1149. u Gualtieriju u Emiliji, prema predaji u grofovskoj obitelji. Studirao je teologiju i crkveno pravo, a zatim stupio među regularne kanonike Svetoga Križa u Mortari. Oko 1180. postao je prior njihove zajednice. Biskupom Bobbija imenovan je 1184., a već 1185. preuzeo je biskupiju Vercelli, kojom je upravljao približno dvadeset godina.
Albert se istaknuo poznavanjem prava i sposobnošću posredovanja. Sudjelovao je u pregovorima crkvenih i svjetovnih vlasti, a 1194. pomogao je spriječiti rat između Pavije i Milana. Godine 1199. posredovao je između Parme i Piacenze. Organizirao je biskupijske sinode i pomagao redovničkim zajednicama u oblikovanju njihovih statuta. Njegov autoritet počivao je na spoju pravničke jasnoće, pastoralnoga iskustva i sposobnosti da zavađene strane dovede za isti stol.
Papa Inocent III. imenovao ga je 1204. ili 1205. jeruzalemskim patrijarhom i papinskim legatom u Svetoj zemlji. U Palestinu je stigao početkom 1206. Budući da je Jeruzalem od 1187. bio pod muslimanskom vlašću, patrijarh nije mogao stolovati u gradu po kojemu je nosio naslov. Nastanio se u Akri, važnoj luci i križarskome uporištu.
U Svetoj zemlji nastavio je djelovati kao posrednik. Pokušavao je smirivati sukobe među kršćanskim vladarima i vojnim redovima, uključujući prijepore Jeruzalemskoga i Ciparskoga Kraljevstva te napetosti između templara i Armenskoga Kraljevstva Cilicije. Njegova je služba zahtijevala ravnotežu između crkvenoga vodstva, diplomacije i svakodnevne brige za kršćanske zajednice na politički nestabilnu području.
Najtrajnije Albertovo djelo nastalo je u susretu s pustinjacima na gori Karmelu. Oni su živjeli u odvojenim ćelijama blizu izvora proroka Ilije i tražili uređen način zajedničkoga života. Albert im je između 1206. i 1214. dao kratko pravilo, poslije poznato kao Pravilo svetoga Alberta. Nije osnovao zajednicu iz ničega, nego je postojeći pustinjački život pretočio u crkveno potvrđen poredak.
Pravilo je naglasilo život u poslušnosti, trajnu molitvu i razmatranje Božje riječi, euharistijsko zajedništvo, rad, šutnju, post i bratsku odgovornost. Svaki je brat živio u vlastitoj ćeliji, ali su se okupljali na misi i zajednički raspravljali o potrebama zajednice. Iz tih pustinjaka razvio se Red braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Zato Alberta karmelićani smatraju svojim zakonodavcem, premda sam nije bio karmelićanin nego regularni kanonik.
Albert je bio pozvan sudjelovati na Četvrtome lateranskom saboru 1215., ali ga je smrt spriječila. Dana 14. rujna 1214., tijekom procesije na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa u Akri, napao ga je bivši upravitelj bolnice Svetoga Duha. Albert ga je ranije smijenio zbog nedostojna života. Napadač ga je usmrtio nožem. Jedan kataloški zapis navodi 1215., ali objedinjeni lokalni izvori dosljedno daju 1214.
Njegov je spomendan 14. rujna, dok ga karmelićanska tradicija mjestimice slavi 17. rujna. Pogrešan datum 8. travnja iz jednoga naslovnog zapisa nije poduprt njegovim tekstom ni drugim izvorima. U literaturi se pojavljuju naslovi svetoga i blaženoga; ovdje se slijedi potvrđeni kanonski naslov Sveti Albert Jeruzalemski.
Ne treba ga miješati sa svetim Albertom iz Trapanija. Albert Jeruzalemski bio je biskup Vercellija, patrijarh i zakonodavac karmelićana, dok je Trapanijski bio sicilijanski karmelićanski svećenik koji je živio poslije njega. Nije ni stariji grčki imenjak niti Giovanni Avogadro iz Vercellija.
