Sveti Albert iz Trapanija
- Slavi se
- 7. kolovoza
Sveti Albert iz Trapanija, rođen kao Alberto degli Abati, bio je sicilijanski karmelićanin, svećenik i propovjednik. Rodio se oko 1240. u Trapaniju kao jedini sin Benedetta degli Abatija i Giovanne Palizi. Predaja kaže da su ga roditelji, nakon dugoga čekanja na dijete, obećali posvetiti Blaženoj Djevici Mariji od Karmelske Gore.
Karmelićani su ga školovali, a 1258. stupio je u njihov samostan. Nakon ređenja djelovao je u Trapaniju i Messini kao prosjački propovjednik. Njegov je život obilježila stroga askeza: nastojao je živjeti siromašno, moliti i obuzdavati vlastite prohtjeve. Istodobno je bio blizak ljudima, osobito bolesnima i potrebitima.
Izvori posebno ističu njegov odnos sa Židovima na Siciliji. S nekima je vodio vjerske razgovore, nekima pomagao u nevolji, a predaja mu pripisuje spašavanje trojice Židova od utapanja kraj Agrigenta i ozdravljenje dječaka oboljeloga od epilepsije u Sciacci. Takvi izvještaji pripadaju njegovu hagiografskom životopisu, ali čuvaju uspomenu na redovnika koji nije ograničavao milosrđe na vlastitu zajednicu.
Albert je od 1280. do 1287. obnašao poglavarsku službu u Trapaniju, a zatim do 1296. u Messini. Potom je postao poglavar sicilijanske karmelićanske provincije i ostao na toj dužnosti do smrti. Samostane je, prema mjesnoj predaji, obilazio pješice. Bio je poznat kao propovjednik i ispovjednik, a pripisivani su mu i egzorcizmi te ozdravljenja.
Najpoznatija zgoda iz njegova života povezana je s opsadom Messine 1301. Grad je bio blokiran i prijetila mu je glad. Albert je na molbu stanovnika slavio misu za izbavljenje. Nakon mise tri su broda sa žitom prošla kroz blokadu, a vojvoda Robert Kalabrijski podigao je opsadu. Predaja je taj preokret pripisala Albertovoj molitvi, pa je njegovo ime ostalo snažno povezano s Messinom.
Pred kraj života povukao se u manji samostan kraj grada. Umro je 7. kolovoza 1307. u Messini. Legenda o pogrebu govori da su se vjernici i svećenici sporili treba li slaviti misu za pokojnika ili ga već častiti kao sveca. Spor je navodno prestao kada su se pojavili anđeli i potvrdili ga kao ispovjednika vjere.
Njegovo se štovanje brzo širilo u karmelićanskome redu i na Siciliji. Relikvije su mu prenesene početkom 14. stoljeća; glava mu se čuva u Trapaniju, a dio relikvija dospio je i u karmelićansku crkvu Whitefriar Street u Dublinu. Uz njegov se kult veže Albertova voda: relikvija se uranja u vodu koja se potom upotrebljava u molitvi za duhovno i tjelesno zdravlje. Osobito su ga štovale sveta Terezija Avilska i sveta Marija Magdalena de' Pazzi.
Papa Nikola V. odobrio je njegovo štovanje kao blaženika 1454. Većina izvora kanonizaciju povezuje s bulom pape Siksta IV. od 31. svibnja 1476.; navod o Kalistu III. i 1457. ostaje nesigurna varijanta. Spomendan mu je 7. kolovoza. Štuje se kao zaštitnik Trapanija, Palerma i karmelskih škola, a mjesne ga predaje zazivaju i u bolesti te drugim nevoljama.
Albert iz Trapanija nije Albert Jeruzalemski. Prvi je sicilijanski karmelićanin iz 13. stoljeća, dok je drugi bio biskup Vercellija, jeruzalemski patrijarh i sastavljač Karmelskoga pravila, ubijen 1214. Jasni razlikovni dodatci Trapanijski i Jeruzalemski čuvaju dva zasebna svetačka identiteta.
