Sveti Alberik Cîteauxski
- Slavi se
- 26. siječnja
Sveti Alberik Cîteauxski bio je francuski redovnik, opat i jedan od utemeljitelja cistercitskoga reda. Godina i mjesto njegova rođenja nisu poznati. Njegov se život može pratiti od zajednice pustinjaka u šumi Collan, preko samostana Molesme do Cîteauxa, gdje je kao drugi opat učvrstio temelje novoga redovničkog pokreta.
Alberik je s petoricom drugih pustinjaka zamolio Roberta, opata iz Molesmea, da im pomogne osnovati samostan u kojemu će dosljedno živjeti prema Pravilu svetoga Benedikta. Robert ih je poveo u šumu Molesme i ondje 1075. osnovao redovničko naselje. Postao je prvi opat, a Alberik prior.
Zajednica je ubrzo stekla ugled i primila brojne darove. Rast blagostanja privukao je nove članove, ali je istodobno oslabio početnu strogost. Redovnici su se podijelili oko načina obdržavanja Pravila, a dio braće usprotivio se Robertu i Alberiku. Robert je dvaput pokušao napustiti samostan i vratiti se pustinjaštvu, no svaki mu je put bilo naređeno da se vrati zajednici. Tijekom jedne njegove odsutnosti protivnici su Alberika čak zatočili kako bi uklonili njegov utjecaj.
Skupina koja je željela stroži život napustila je Molesme i otišla u Cîteaux. Robert je isprva bio opat nove zajednice, a Alberik ponovno prior. Redovnici Molesmea ipak su zatražili Robertov povratak i obećali poslušnost Benediktovu pravilu. Kada se Robert oko 1100. vratio u Molesme, Alberik ga je naslijedio kao opat Cîteauxa.
Alberik je novoj zajednici pribavio pravnu sigurnost. Papa Paskal II. bulom Desiderium quod oko 1100. stavio je samostan pod papinsku zaštitu i učvrstio njegovo mjesto u Crkvi. Ta je potvrda bila presudna za opstanak zajednice koja se odvojila od Molesmea i tek oblikovala vlastiti način života.
Kao opat odlučio je premjestiti samostanske zgrade približno kilometar sjevernije i započeo gradnju prve opatijske crkve. Crkva je posvećena manje od šest godina poslije. Zajedno s redovnicima uspostavio je strogo obdržavanje Benediktova pravila, osobito uredan ritam molitve časoslova danju i noću. Zajednici su se pridružila braća laici, koja su preuzimala velik dio ručnoga rada i materijalnih poslova te tako omogućila kornoj zajednici potpunije posvećenje molitvi.
Alberiku se pripisuje i uvođenje bijeloga cistercitskog habita, koji je postao prepoznatljiv znak reda. Prema kasnijoj predaji Blažena Djevica Marija predala mu je bijeli habit dok su redovnici u koru molili noćnu službu. Ta pripovijest nije povijesno provjerena, ali izražava marijansku pobožnost cistercitske tradicije. U sakralnoj se umjetnosti Alberik zato često prikazuje s bijelim kukulom ili kako prima habit od Marije.
Umro je 26. siječnja 1109. u Cîteauxu. Cistercitska ga tradicija slavi zajedno sa svetim Robertom iz Molesmea i svetim Stjepanom Hardingom, trojicom opata povezanih s početcima reda. Njihov je zajednički spomendan 26. siječnja. Jedan kataloški podatak pripisuje Alberikovu kanonizaciju papi Aleksandru III. 1174., ali raspoloživi biografski izvori to ne potvrđuju, pa se taj navod ne može prikazati kao sigurna činjenica.
Alberikova važnost nije u osnutku neke posve dovršene ustanove, nego u prijelomnome razdoblju kada je mala zajednica morala dobiti pravnu zaštitu, mjesto, crkvu i održiv poredak. Njegova je uprava omogućila da se cistercitski pokret poslije razvije i snažno obilježi zapadno redovništvo.
Svetoga Alberika Cîteauxskog ne treba miješati sa svetim Alberikom Utrechtskim, biskupom iz 8. stoljeća, ni sa svetim Alberikom Crescitellijem, talijanskim misionarom i mučenikom u Kini iz 1900. Razlikuje se i od blaženoga Alberika od Gladbacha. Cîteaux, opatska služba i početcima cistercita jasno određuju njegov identitet.
