Sveti Akvilin Milanski
- Slavi se
- 29. siječnja
Predaja o svetom Akvilinu Milanskom pamti svećenika koji je crkveni ugled podredio slobodi naviještanja. Dvaput mu je, prema životopisu, bila ponuđena biskupska služba, a on je nastavio putovati kao misionar i propovjednik. Povijesne pojedinosti njegova života nisu suvremeno dokumentirane, ali nosiva poruka njegova kulta ostaje jasna: služba Kristu ne traži viši položaj, nego vjernost primljenom poslanju.
Akvilin je poznat i kao Akvilin Kölnski. Predaja kaže da je rođen u plemićkoj obitelji u Würzburgu, studirao teologiju u Kölnu i ondje bio zaređen za svećenika. Kada mu je ponuđena kölnska biskupska stolica, navodno ju je odbio jer je želio ostati putujući propovjednik. Takav izbor odgovara slici sveca koju je sačuvala pobožnost, premda nisu dostupna neovisna suvremena svjedočanstva o tim događajima.
Životopis zatim vodi Akvilina u Pariz. Ondje mu pripisuje čudesna ozdravljenja i drugu ponudu biskupske službe, koju je također odbio. Iz Pariza je, prema predaji, otišao u Paviju, gdje je propovijedao protiv katara, manihejaca i arijanaca. Navođenje tih skupina u istom razdoblju povijesno je složeno, pa se taj dio priče ne može čitati kao precizan prikaz vjerskih prilika njegova vremena.
U Milanu je Akvilinova služba završila nasilnom smrću. Mjesna predaja tvrdi da je zajedno s pratiocem Konstancijem ubijen ubodom oružja te da mu je tijelo bačeno u kanal blizu Porta Ticinese. Nakon pronalaska pokopan je u bazilici svetoga Lovre. Uz tu je baziliku vezana kapela svetoga Akvilina, koja je postala vidljivim središtem njegova milanskoga štovanja.
Godina 1015. prenosi se kao tradicijski datum njegove smrti. U ponekim se sažetcima pojavljuje i 650., no taj se podatak ne slaže s ostatkom pripovijesti i vjerojatno je nastao miješanjem s drugim Akvilinom. Ni 1015. nije potvrđena suvremenim zapisom, pa je treba navoditi kao dio predaje, a ne kao posve sigurnu kronologiju.
Akvilinovo štovanje nastalo je prije suvremenih postupaka kanonizacije. Ikonografija ga često prikazuje s ranom ili mačem na vratu, oslanjajući se na predaju o načinu njegova mučeništva. U Milanu ga zazivaju i kao zaštitnika nosača, što pripada lokalnom razvoju njegove pobožnosti.
Svetoga Akvilina Milanskoga ne treba miješati sa svetim Akvilinom Fossombronskim, ranokršćanskim mučenikom nejasne kronologije, ni sa svetim Akvilinom Évreuxskim, biskupom iz 7. stoljeća. Zasebna je osoba i afrički mučenik Akvilin, ubijen s drugovima za vandalskoga kralja Hunerika. Akvilinov spomendan slavi se 29. siječnja.
Milanska predaja u Akvilinu čuva svećenika koji je išao onamo gdje je držao da ga evanđelje šalje. Bez pretvaranja kasnijega životopisa u sigurnu kroniku, njegov se lik može primiti kao poziv da crkvena služba ostane slobodna od častohleplja i spremna platiti cijenu istinitoga naviještanja.
