Sveti Akvilin Fossombronski
Sveti Akvilin Fossombronski pripada onim ranokršćanskim mučenicima čiji je život gotovo nestao iz pisanoga pamćenja, dok se njegovo ime sačuvalo u molitvenom sjećanju mjesne Crkve. Njegov primjer zato ne počiva na razrađenoj životnoj priči, nego na ispovijedanju Krista koje je predaja povezala s mučeničkom smrću.
Akvilin se štuje u Fossombroneu, gradu u talijanskoj pokrajini Marche, i smatra se jednim od njegovih zaštitnika. Martirologijska ga predaja spominje u skupini s Geminom, Gelazijem, Magnusom i Donatom. U istom se mjesnom kontekstu pojavljuju i biskup Timotej te njegova kći, ali nije opravdano sve te osobe spajati u jedan životopis bez jasnijega svjedočanstva.
Kasnija predaja Akvilina naziva biskupom i mučenikom. Dok je njegovo štovanje kao mučenika dobro ukorijenjeno, biskupska služba nije jednako sigurno potvrđena. Još je veća nesigurnost oko vremena u kojem je živio. Jedan podatak smješta smrt u 3. stoljeće, drugi njegov život na kraj 5. stoljeća, a javlja se i pretpostavka o Dioklecijanovu progonu početkom 4. stoljeća. Budući da se ti navodi međusobno ne slažu, nijedan se ne smije prikazati kao pouzdana godina njegova mučeništva.
Nije potvrđen ni zaseban datum Akvilinova spomendana. Datum smrti nije poznat, a šutnju izvora ne treba nadomjestiti preuzimanjem datuma nekoga drugog sveca slična imena. Upravo je ime Akvilin nosilo više svetaca u različitim stoljećima i krajevima.
Akvilina Fossombronskoga stoga treba jasno razlikovati od svetoga Akvilina Milanskoga, misionarskoga svećenika čiju smrt predaja smješta oko 1015., kao i od svetoga Akvilina Évreuxskoga, franačkoga biskupa iz 7. stoljeća. Drugi mučenici istoga imena, uključujući Akvilina ubijena u Africi za vandalskih progona, također su zasebne osobe.
Oskudna predaja ne dopušta da Akvilinu pripišemo riječi, putovanja ili okolnosti smrti. Dopušta tek da u njegovu drevnom kultu prepoznamo trajnu vjeru zajednice koja je pamtila mučenika i zazivala ga kao svoga zaštitnika. Njegov kratki trag podsjeća da se kršćansko svjedočanstvo ne mjeri količinom sačuvanih podataka: ono pripada Kristu kojemu je mučenik povjerio život.
