Preskoči na sadržaj

Sveti Akacije Armenski i mučenici Ararata

Slavi se
22. lipnja

Sveti Akacije Armenski štuje se kao rimski satnik i predvodnik skupine vojnika koji su prema staroj predaji primili kršćanstvo i podnijeli mučeništvo na području brda Ararata. Skupina je u kasnijoj pobožnosti postala poznata kao deset tisuća mučenika Ararata. Njihov se spomendan slavi 22. lipnja.

O Akacijevu povijesnom životu nema pouzdanih suvremenih podataka. Njegovo podrijetlo predaja smješta u Kapadociju, a službu u rimsku vojsku za vladavine cara Hadrijana u prvoj polovici 2. stoljeća. Godina 120., koja se pojavljuje u jednom zapisu, ne označuje potvrđenu godinu rođenja i ne može poslužiti kao čvrst biografski podatak.

Hagiografska pripovijest opisuje Akacija kao satnika u rimskoj legiji. Uoči bitke na području Ararata on i velik broj njegovih suboraca prihvatili su kršćansku vjeru. Nakon obraćenja odbili su odreći se Krista, pa su bili podvrgnuti mučenju. Predaja govori o bičevanju, trnovim krunama, razapinjanju i bacanju u provalije obrasle trnjem.

Broj od deset tisuća pripada simboličnom i legendarnom sloju predaje te se ne može potvrditi kao povijesni broj pogubljenih vojnika. Jednako tako, pojedinosti njihova suđenja, krštenja i smrti nisu sačuvane u ranim neovisnim svjedočanstvima. Ipak, kult Akacija i njegovih drugova stoljećima je čuvao uspomenu na vojnike koji su vjernost Kristu stavili iznad poslušnosti poganskoj vlasti.

Akacije je u kasnijoj zapadnoj pobožnosti uvršten među Četrnaest svetih pomoćnika, skupinu svetaca kojima su se vjernici osobito utjecali u bolestima i opasnostima. Zazivali su ga u tjeskobi, teškoj bolesti, smrtnom strahu i dvojbama. Štovao se i kao zaštitnik rudara.

Njegovo je štovanje dobilo posebno mjesto i u srednjoeuropskoj povijesti. Na njegov spomendan, 22. lipnja 1593., kršćanska je vojska pobijedila Osmanlije u bitci kod Siska. Pobjeda je u pobožnoj predaji pripisana i Akacijevu zagovoru. Nakon toga njegovo se štovanje iz hrvatskih krajeva širilo prema Kranjskoj i Austriji, gdje se također zazivao kao zaštitnik.

Crkveno štovanje ove skupine nastalo je prije suvremenih postupaka kanonizacije. Akacijev identitet pritom ostaje vezan upravo uz mučenike Ararata i ne treba ga miješati s drugim svecima istoga imena. Povijesno je moguće sigurno govoriti o postojanju njihova kulta i spomendanu 22. lipnja; dramatične okolnosti, broj mučenika i točno datiranje njihove smrti ostaju dio kasne predaje.

Opći prikaz kršćanskih mučenika u molitvi.
Opći prikaz; slika ovoga sveca nije dostupna. Jean-Léon Gérôme · Walters Art Museum · Wikimedia Commons · Public domain