Sveti Aimo od Savignyja
- Slavi se
- 30. travnja
Sveti Aimo od Savignyja bio je benediktinski redovnik, svećenik, duhovni voditelj i mistik. Rodio se u selu Landecob kraj Rennesa u Bretanji, ali godina njegova rođenja nije poznata. Redovnički je život proveo u opatiji Savigny u Normandiji, gdje je osobito ostao zapamćen po milosrđu prema bolesnima i strpljivoj brizi za braću koja su živjela na rubu zajednice.
Kada je ušao u Savigny, posumnjalo se da boluje od gube. Zbog straha od širenja bolesti udaljen je iz samostanske kuće. Umjesto da se povuče u ogorčenost, nastanio se u obližnjoj šumi s dvojicom redovnika koji su doista bolovali od gube i ondje ih njegovao. Poslije se pokazalo da Aimo nije zaražen. Ta je razlika važna: nije bio gubavac, nego čovjek koji je podnio izdvajanje zbog pogrešne sumnje i potom svoje vrijeme posvetio oboljelima.
Kada je njegovo zdravlje razjašnjeno, dopušteno mu je položiti redovničke zavjete. Poslije je zaređen za svećenika. U zajednici se pročuo kao razborit ispovjednik i duhovni voditelj. Ljudi mu nisu pristupali samo zbog riječi nego i zbog iskustva čovjeka koji je upoznao odbačenost i odgovorio služenjem.
Povjerena mu je briga za braću laike. Oni su u srednjovjekovnim samostanima obavljali velik dio fizičkih poslova, a često nisu imali obrazovanje ni isti položaj kao ostali redovnici. Izvor ih opisuje kao ljude s malo razvijenom vjerskom osjetljivošću. Aimo ih ipak nije promatrao kao manje vrijedne članove zajednice. Pristupao im je s ljubavlju, poučavao ih i pomagao im otkriti dublji duhovni život. Upravo se u toj službi vidi njegova sposobnost povezivanja strogoga redovničkog poziva s pažnjom prema konkretnom čovjeku.
Aimo je gajio snažnu pobožnost prema svecima. Ta ga je pobožnost potaknula na podizanje više crkava i kapela u Normandiji njima u čast. Izvori ga također opisuju kao mistika i čovjeka duhovnih iskustava, ali ne donose njihove pojedinosti. Njegova se svetost zato jasnije prepoznaje u djelima milosrđa, svećeničkom vodstvu i izgradnji zajednice nego u opisima izvanrednih pojava.
Umro je 1173., a spomendan mu se slavi 30. travnja. Njegovo štovanje pripada vremenu prije suvremenoga postupka kanonizacije. Naslov svetoga temelji se na drevnome crkvenom kultu, a ne na novovjekome formalnom postupku.
Oblici Aimo, Aimon, Aymon i Hamon označuju istoga čovjeka. Svetoga Aima od Savignyja ne treba miješati s blaženim Aimom Taparellijem, talijanskim dominikancem iz 15. stoljeća, sa svetim Aimom od Mede ni s Aimonom od Halberstadta. Nije ni navodni burgundski redovnik koji bi umro oko 1027. Njegov život određuju Bretanja, benediktinska opatija Savigny i godina smrti 1173.
