Sveti Ailbe (Ailbhe) od Emlyja
- Slavi se
- 12. rujna
Sveti Ailbe, irski Ailbhe, bio je rani irski biskup i zaštitnik Emlyja u Munsteru. Irska ga je predaja ubrajala među četvoricu svojih velikih zaštitnika i nazivala glavnim svetcem prije svetoga Patrika. Pouzdani podatci o njegovu životu ipak su malobrojni. Njegov se kult jasno prepoznaje u izvorima od ranoga srednjeg vijeka, dok su životopisne pojedinosti sačuvane uglavnom u legendama.
Predaja ga smatra prvim biskupom Emlyja te utemeljiteljem tamošnjega samostana i biskupije. Povezuje ga i s drugim irskim redovničkim zajednicama, među njima s Claneom i samostanom svetoga Ende. Njegovo ime nosi monaško pravilo napisano na staroirskome u 9. stoljeću, što pokazuje koliko je snažan bio njegov autoritet u kasnijoj irskoj crkvenoj kulturi.
Najpoznatija legenda govori o njegovu djetinjstvu. Po kraljevoj zapovijedi dijete je trebalo biti ubijeno, ali su ga sluge ostavile na stijeni u pustoši. Ondje ga je pronašla i othranila vučica. Mnogo godina poslije, kada je Ailbe već bio biskup, ista je vučica navodno pobjegla pred lovcima i sklonila se kod njega. Zaštitio ju je i svakodnevno hranio nju i njezine mladunce. Zbog te je predaje postao zaštitnik vukova, koji su i njegovo uobičajeno ikonografsko obilježje.
Životopisi zatim pripovijedaju da su ga pronašli Britanci i odveli u Wales. Prema jednoj predaji krstio ga je misionar Palladije, a u Rimu ga je za biskupa zaredio papa Hilarije. Ti se podatci teško uklapaju u jedinstvenu kronologiju. Još kasniji velški izvori tvrde da je Ailbe bio biskup Menevije, današnjega St Davidsa, te da je krstio i odgojio svetoga Davida. Povezuju ga i s utemeljenjem mjesta Llanailfyw, odnosno St Elvis, u Pembrokeshireu. Te tvrdnje potječu iz različitih i vremenski udaljenih slojeva predaje te ih nije moguće potvrditi kao povezanu povijesnu cjelinu.
Ni godina Ailbeove smrti nije sigurna. Anali Innisfallena, sastavljeni stoljećima poslije, navode 528., dok dio literature donosi 527. godinu. Oba se datuma teško slažu s predajom koja ga prikazuje kao pretpatricijskoga sveca i Palladijeva suvremenika. Stoga je najtočnije reći da je, prema kasnijim analima, umro oko 527. ili 528., bez tvrdnje da je ta godina povijesno dokazana.
Njegov se spomendan slavi 12. rujna. Ailbe se časti kao zaštitnik Munstera, nadbiskupije Cashel i Emly te vukova. U Emlyju mu je posvećena katolička crkva podignuta potkraj 19. stoljeća, a u njezinu se dvorištu nalazi drevni keltski križ poznat kao Križ svetoga Ailbea. Njegovo je ime ostalo prisutno i u Walesu, gdje se u St Elvisu čuva uspomena na zaštitnika nekadašnje župe.
Svetoga Ailbea od Emlyja treba razlikovati od Ailbea od Sencue ili Shancoea u okrugu Sligo. Najstariji zapis imena Ailbeus možda se odnosi upravo na toga drugog sveca, pa sama podudarnost imena nije dovoljna za spajanje njihovih životopisa. Ailbea od Emlyja određuju biskupsko središte u Munsteru, drevni lokalni kult i predaja o vučici.
Njegovo se ime pojavljuje u više oblika: irski Ailbhe, latinski Albeus ili Alibeus, a u velškoj i engleskoj predaji i Elvis, Eilfyw ili Eilfw. Različiti oblici svjedoče o širenju njegova kulta između Irske i Walesa, ali ne rješavaju zagonetke njegova ranog života.
