Sveti Aidan Lindisfarneški
- Životni vijek
- † 651.
- Slavi se
- 31. kolovoza
Sveti Aidan Lindisfarneški bio je irski redovnik, prvi biskup Lindisfarnea i veliki misionar Northumbrije. U 7. stoljeću obnovio je kršćanski život na sjeveroistoku Engleske, osnivao crkve, samostane i škole te naviještao evanđelje i velikašima i siromašnima. Umro je 31. kolovoza 651., a na isti se dan slavi njegov spomendan.
O njegovu rođenju i mladosti zna se malo. Vjerojatno je rođen oko 590. u Irskoj. Kao mladić stupio je u samostan na otoku Ioni uz zapadnu obalu Škotske, koji je osnovao sveti Kolumba. Redovnički život oblikovao ga je molitvom, asketskom stegom i misionarskim žarom. Beda Časni, najvažniji rani pisac o njegovu djelovanju, osobito ističe njegovu blagost, poniznost i brigu za siromašne.
Northumbrijski kralj Oswald upoznao je kršćanstvo tijekom progonstva na Ioni. Kada je 634. preuzeo kraljevstvo, zatražio je od ionskih redovnika misionara koji bi njegovu narodu navijestio vjeru. Prvi poslani biskup Cormán ubrzo se vratio, smatrajući Northumbrijce tvrdokornima. Aidan je primijetio da im je pristupio prestrogo i da ih je trebalo najprije hraniti blagim naukom. Njegova je prosudba uvjerila zajednicu da upravo njega pošalje na sjever Engleske.
Za biskupa je posvećen 635. Sjedište je smjestio na plimnom otoku Lindisfarneu, blizu kraljevskoga Bamburgha. Otok je povezivao redovničku tišinu s dostupnošću naseljenim krajevima. Ondje je Aidan osnovao samostansku i biskupsku zajednicu koja je postala središte evangelizacije, obrazovanja i prepisivanja knjiga.
Aidan je zemljom najradije putovao pješice. Razgovarao je s ljudima koje bi susretao, raspitivao se jesu li kršćani i pozivao ih na vjeru ili na ozbiljniji kršćanski život. Isprva nije govorio jezik Northumbrijaca, pa mu je kralj Oswald prevodio dok je propovijedao. Suradnja kralja i biskupa pomogla je da se kršćanstvo učvrsti među Anglosaksoncima.
Njegovo se poslanje nije ograničilo na kraljevski dvor. Beda ga prikazuje kao čovjeka koji je jednako pristupao moćnima i društveno obespravljenima. Darove koje je primao nije gomilao, nego ih je dijelio siromašnima ili njima otkupljivao ljude iz ropstva. Oslobođenima je pružao pouku, a neke je pripremao za svećeničku službu. Skrbio je za siročad, osiguravao im hranu, smještaj i obrazovanje.
Diljem Northumbrije podizao je crkve, samostane i škole. Lindisfarne je pod njegovim vodstvom postao rasadište misionara i crkvenih službenika. Njegov se način rada oslanjao na osobni primjer, strpljiv razgovor i postupno uvođenje ljudi u kršćanski život. Zbog toga je stekao naziv apostola Northumbrije.
Nakon Oswaldove smrti 642. Aidan je nastavio djelovati uz potporu kralja Oswinea od Deire. S njime je razvio blisko prijateljstvo, ali je zadržao slobodu govoriti vladaru otvoreno. Beda pripovijeda kako je kraljevske darove usmjeravao prema potrebitima, pokazujući da biskupska služba nije sredstvo za stjecanje bogatstva.
Uz Aidana se veže predaja o napadu mercijskoga kralja Pende na Bamburgh. Napadači su pokušali zapaliti grad drvom naslaganim uz zidine. Aidan se tada nalazio u molitvenoj osami na otočiću Farne. Kada je vidio dim, zavapio je Bogu, a vjetar se navodno okrenuo i potjerao vatru prema napadačima. Zbog te se pripovijesti u ikonografiji pojavljuje s gorućom bakljom, a zazivaju ga i vatrogasci.
Umro je 31. kolovoza 651. Predaja njegovu smrt smješta u blizinu Bamburgha. Pokopan je na Lindisfarneu, u opatiji koju je pomogao osnovati. Kasnije su različite zajednice, među njima Iona i Glastonbury, polagale pravo na njegove relikvije, ali su mjesta povezana s tim predajama tijekom stoljeća bila razorena.
Aidanovo štovanje nastalo je prije suvremenih kanonizacijskih postupaka. Časte ga Katolička Crkva, pravoslavne Crkve i više zapadnih kršćanskih zajednica. Zaštitnik je Northumbrije, a njegov spomendan ostaje 31. kolovoza.
Aidan Lindisfarneški nije Aidan, odnosno Maedoc, iz Fernsa niti istoimeni svetac iz Mayoa. Njegov zaseban povijesni identitet određuju Iona, biskupsko sjedište na Lindisfarneu, misija u Northumbriji i smrt 651. godine.
