Sveti Aibert (Aybert) od Crespina
- Slavi se
- 7. travnja
Sveti Aibert, poznat i kao Aybert, bio je benediktinski redovnik, pustinjak i svećenik. Rodio se 1060. u Espainu kraj Tournaija, na području današnje Belgije. Njegov otac Aldbald bio je vitez, ali Aiberta nije privukao život povlastica. Već je u mladosti često postio te je za rada u polju uzimao samo kruh ili jabuku.
Na njegov je duhovni put snažno utjecao putujući pjevač koji je izvodio tužaljku o svetom Teobaldu iz Provinsa. Pripovijest o pustinjaku probudila je u Aibertu želju za pokorničkim životom. Pridružio se pustinjaku Ivanu u šumi pokraj opatije Crespin. Dijelili su skromnu ćeliju i hranili se uglavnom sirovim biljem, uz malo kruha. Takva strogost nije bila sama sebi svrhom: Aibert je u samoći tražio sabranost za molitvu i slobodu od svega što bi ga udaljavalo od Boga.
S opatom Crespina pošao je na hodočašće u Rim. Nakon povratka 1090. ušao je u opatiju i postao benediktinac. U samostanu je proveo dvadeset i pet godina. Braća su mu povjerila službe prošta i podrumara, pa je uz molitvu preuzeo i odgovornost za svakodnevni red te materijalne potrebe zajednice.
Osobito je štovao Blaženu Djevicu Mariju. Njegov životopis navodi da je svakoga dana molio 150 Zdravomarija, stotinu klečeći, a pedeset ležeći ničice. Tadašnji oblik molitve bio je kraći od današnjega i sastojao se od evanđeoskih pozdrava Mariji. Broj molitava i tjelesne geste pripadaju hagiografskomu prikazu njegove pobožnosti, ali jasno svjedoče kako je Marijina prisutnost oblikovala njegovu duhovnost.
Godine 1115. dobio je dopuštenje ponovno prihvatiti pustinjački život. Podigao je samotničko prebivalište, no osama ga nije odvojila od ljudi. Dolazili su mu po duhovni savjet i tražili pomoć u bolesti. Biskup Burchard iz Cambraija zaredio ga je za svećenika. Predaja bilježi da je svakoga dana slavio dvije mise: jednu za žive, a drugu za mrtve. U njegovu su se pozivu tako sjedinili samoća, svećenička služba i briga za one koji su mu se obraćali.
Aibert je umro 7. travnja 1140., u osamdesetoj godini života. Istoga se dana slavi njegov spomendan. Njegovo štovanje potječe iz doba prije uvođenja suvremenih crkvenih postupaka za proglašenje svetaca. Izvori ga nazivaju svetim, ali ne bilježe formalnu beatifikaciju ni kanonizaciju u današnjem pravnom smislu. Zato njegov drevni naslov ne treba pretvarati u tvrdnju o zasebnom, dokumentiranom postupku beatifikacije.
Imena Aibert od Crespina i Aibert od Tournaija označuju istu osobu: prvo upućuje na opatiju i mjesto njegova redovničkog života, a drugo na rodni kraj i biskupiju. Ne treba ga miješati sa svetim Landelinom ili Hadelinom, drugim svecima povezanima s Crespinom.
