Sveti Ahilej Kiwanuka
- Životni vijek
- † 1886.
- Slavi se
- 3. lipnja
Sveti Ahilej Kiwanuka bio je mladi ugandski katolik, kraljevski paž i jedan od Ugandskih mučenika. Rodio se 1869. u Lulagali u okrugu Ssingo u kraljevstvu Bugandi. Kršten je 16. studenoga 1885., a manje od sedam mjeseci poslije, 3. lipnja 1886., živ je spaljen u Namugongu zbog vjernosti kršćanskoj vjeri. Imao je oko sedamnaest godina. Papa Benedikt XV. proglasio ga je blaženim 1920., a papa Pavao VI. svetim 18. listopada 1964. Spomendan mu se slavi 3. lipnja.
Djetinjstvo u Bugandi
Ahilej je pripadao narodu Baganda i klanu Lugave. Njegov je otac dugo služio kao zamjenik okružnoga poglavara. Takvo je obiteljsko okruženje Ahileja približilo kraljevskomu dvoru, središtu političkoga života Bugande.
Kada mu je bilo oko petnaest godina, izabran je za paža i glasnika u dvorani za audijencije kralja Mwange II. Paževi nisu bili samo poslužitelji. Živjeli su u neposrednoj blizini kralja, prenosili njegove poruke i učili službu koja ih je mogla pripremiti za kasnije odgovornosti. Za mladoga Ahileja dvor je istodobno postao mjesto susreta s kršćanskom vjerom i mjesto kušnje.
Kršćanski navještaj u Bugandi tada su širili katolički Misionari Afrike i anglikanski misionari. Ahilej je prihvatio katoličku vjeru pod utjecajem Misionara Afrike. U noći 16. studenoga 1885. krstio ga je misionar Simeon Lourdel. Na krštenju je dobio ime Achilles, prema kojemu je oblikovan hrvatski oblik Ahilej.
Njegovo krsno razdoblje bilo je iznimno kratko. Nije prošla ni godina između krštenja i mučeništva. Unatoč tomu, Ahilejeva odluka nije ostala samo privatno uvjerenje. Na dvoru je pripadnost kršćanskoj zajednici zahtijevala spremnost na otvoreno protivljenje zahtjevima koji su bili nespojivi s vjerom i osobnim dostojanstvom.
Dvor kralja Mwange II.
Političke i vjerske prilike u Bugandi brzo su se mijenjale. Kralj Muteesa I. primao je katoličke i anglikanske misionare te muslimanske trgovce, ali se različitim skupinama služio i u političkim odnosima. Njegov sin Mwanga II. naslijedio ga je 1884., još vrlo mlad.
Mwanga je kršćane sve više doživljavao kao prijetnju svojoj vlasti. Na njegovu su sumnjičavost utjecali politički prodori europskih sila i prisutnost stranih misionara. Istodobno su se kršćanski paževi, osnaženi učenjem o ljudskom dostojanstvu i čistoći, opirali kraljevim seksualnim zahtjevima. Njihovo je odbijanje u dvorskom sustavu shvaćeno i kao neposluh vladaru.
Nasilje je ubrzo zahvatilo kršćanske vođe. Mwanga je naredio smrt anglikanskoga biskupa Jamesa Hanningtona. Katolički dvorski službenik i vođa kršćana Josip Mukasa Balikuddembe javno se usprotivio tom ubojstvu, zbog čega je i sam pogubljen. Kralj je potom zahtijevao da kršćanski obraćenici napuste vjeru, a one koji su ostali postojani osudio je na smrt.
Ahilej se našao među mladim katolicima koji nisu pristali odreći se onoga što su primili na krštenju. Njegova mladost nije ga zaštitila od progona. Kao paž pripadao je upravo skupini u kojoj je kralj očekivao potpunu poslušnost, pa je njegova vjernost savjesti dobila javno značenje.
Mučeništvo u Namugongu
Ahilej Kiwanuka i njegovi drugovi odvedeni su u Namugongo, mjesto koje je postalo trajnim središtem spomena Ugandskih mučenika. Dana 3. lipnja 1886. spaljen je živ zbog svoje vjere. Dostupna građa ne donosi njegove posljednje riječi niti pouzdano izdvaja pojedinosti njegova stradanja od zajedničke muke skupine.
Ahilej nije bio zaređeni službenik Crkve, nego mladi laik. Njegovo je svjedočanstvo izraslo u svakodnevici dvora: u službi paža i glasnika, u prihvaćanju krštenja i u odbijanju da se vjera napusti kada je postala opasna. Njegovo mučeništvo pripada zajedničkom svjedočanstvu katolika i anglikanaca koji su u Bugandi ubijeni zbog kršćanske vjernosti.
Među Ugandskim mučenicima Ahilej je imao vlastiti životni put: bio je pripadnik klana Lugave, sin dvorskoga službenika, paž kralja Mwange, učenik misionara i novokrštenik koji je ostao vjeran do smrti.
Beatifikacija, kanonizacija i spomen
Katoličke Ugandske mučenike papa Benedikt XV. proglasio je blaženima 1920. Papa Pavao VI. kanonizirao ih je 18. listopada 1964. Time je Ahilej Kiwanuka zajedno sa svojim drugovima uvršten među svetce Katoličke Crkve.
Njihovo je glavno svetište bazilika Ugandskih mučenika u Namugongu. Mjesto pogubljenja postalo je mjesto molitve i hodočašća, a skupina mladih afričkih kršćana dobila je važno mjesto u životu Crkve u Ugandi i izvan nje.
Ahilejev se spomendan slavi 3. lipnja, na dan njegova mučeništva. Njegovo prezime valja pisati Kiwanuka. Oblik Kewanuka, prenesen u nekim naslovima i nazivima datoteka, pravopisna je varijanta koja se čuva samo kao alias. U hrvatskome je njegovo krsno ime prirodno preneseno kao Ahilej, dok se u stranim zapisima pojavljuju oblici Achileo, Achilles, Achiles i Achilleus.
Život svetoga Ahileja Kiwanuke bio je kratak, ali dobro omeđen konkretnim odlukama. Prihvatio je kršćansku vjeru kao mladić na kraljevskom dvoru, primio krštenje u vremenu rastuće opasnosti i nije ga zanijekao kada je kralj zatražio od obraćenika da odstupe. Njegova postojanost ostaje dio zajedničkoga svjedočanstva Ugandskih mučenika i trajni spomen dostojanstva savjesti pred nasilnom vlašću.
