Sveti Agricola iz Bologne
- Slavi se
- 4. studenoga
Sveti Agricola iz Bologne bio je kršćanski građanin i mučenik koji se od davnine štuje zajedno sa svetim Vitalisom. Prema predaji, Agricola je svojega roba Vitalisa priveo kršćanskoj vjeri. Obojica su stradala u Bolonji, vjerojatno za Dioklecijanova progona oko 304. godine. Vitalis je pogubljen u amfiteatru, a Agricola nakon mučenja raspet. Njihov zajednički spomendan slavi se 4. studenoga.
Agricola i Vitalis
Godina Agricolina rođenja nije poznata. Predaja ga opisuje kao kršćanskoga građanina Bolonje i vlasnika roba Vitalisa. Društvena nejednakost njihova položaja nije spriječila da ih poveže ista vjera. Agricola je Vitalisa obratio na kršćanstvo, a njihova se povezanost nastavila do zajedničkoga mučeništva.
Vitalis je prvi izveden na pogubljenje u bolonjskom amfiteatru. Nakon njegove smrti vlasti su mučile Agricolu i pokušale ga navesti da se odrekne kršćanstva. Kada nije popustio, razapele su ga. Ti životopisni detalji pripadaju predaji sačuvanoj u vezi s Ambrozijevim spisima; točna kronologija i okolnosti progona nisu potpuno utvrđene.
Agricola se ne štuje kao biskup ni kao redovnik, nego kao laik i mučenik. Njegovo ime treba uvijek povezati s Bolognom i Vitalisom jer postoji više svetaca imena Agricola. Biskupi Agricola iz Avignona i Neversa, kao i mučenici ili svetci istoga imena iz Panonije, Ravene i Tongresa, druge su osobe.
Pronalazak relikvija
Najčvršći povijesni trag kulta potječe s kraja 4. stoljeća. Bolonjski biskup Euzebije 392. ili 393. objavio je da su u gradskom židovskom groblju pronađene relikvije Vitalisa i Agricole. Ponovno ih je pokopao prema kršćanskom obredu, a događaju je nazočio milanski biskup Ambrozije.
Ambrozije je o mučenicima govorio u djelu De exhortatione virginitatis. Njegov je spomen temelj kasnijega poznavanja njihova života. Pronalazak i svečani ponovni ukop relikvija potaknuli su širenje pučkoga štovanja.
Ambrozije je dio relikvija prenio u Milano, a dio darovao Firenci. U Firencu je donio krv mučenika, dijelove križa i čavle te ih položio u crkvu koju je podignula žena po imenu Julijana. Godine 396. druge su relikvije poslane Viktoriciju, biskupu Rouena, Paulinu iz Nole i drugim crkvenim zajednicama. Tako se kult bolonjskoga para proširio zapadnom Europom.
Štovanje u Bolonji
Bologna je ostala središte njihova štovanja. Za relikvije je podignuta bazilika, a crkva San Vitale ed Agricola in Arena prema predaji stoji na području rimskoga amfiteatra u kojem su mučenici stradali. Kripta posvećena Vitalisu i Agricoli potječe iz 11. stoljeća.
Agricolin kult razvijao se prije uvođenja suvremenoga postupka kanonizacije. Naveden je u Rimskom martirologiju i časti se u Katoličkoj i istočnim pravoslavnim Crkvama. Spomendan 4. studenoga pripada mučenicima kao paru.
Naslov ovoga životopisa izdvaja Agricolu jer mu je mapa posvećena, ali njegovo se svjedočanstvo ne može odvojiti od Vitalisova. Predaja ih pamti kao gospodara i roba koje je kršćanska vjera povezala te kao dvojicu mučenika čiji je kult u Bolonji pouzdano posvjedočen već u 4. stoljeću.
